Časopis Društva SVETI SAVA Bratstvo - od 1887. do 1941. godine (IV)

Mita Živković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Časopis Društva SVETI SAVA Bratstvo - od 1887. do 1941. godine (IV)

O životu Srba u Sarajevu

Svaki putnik u hanu dobija onaku hranu, kakvu mu u kom godišnjem vremenu propisuje njegova vjera. Srbin je dakle mogao u mrs mrsiti, u post postiti.

Svi Srbi žive u sredini grada s toga što je od vajkada tako naredila turska vlast, da ne bi Srbi, stanujući blizu brda, u poslednjim ulicama, šurovali sa hajducima. Srbi su, nemajući prava, da imaju svoje sopstvene zemlje, morali raditi zanate i trgovati da bi se izdržavali 

... Po zvaničnim izveštajima austrijskim Sarajevo nema ni trideset hiljada duša. Međutim mene su Sarajlije uveravale, da će biti preko pedeset hiljada, jer samih Turaka ima, kažu, do četrdeset hiljada; zvanična je cifra otud tako mala, što Turci po ujemčanom pravu ne puštaju nikoga u harem, da broji glave, pa u harem potrpaju sve pa i mušku decu, koje - bilo iz inata, bilo da manje plaćaju danak - neće da upišu u zvanični spisak a vlastima kažu o svome ćefu, koliko je duša u haremu. Srba ima oko šest hiljada, Jevreja oko tri stotine, a katolika do dve stotine. Istina nešto se Turaka iselilo, ali će ih ipak biti u Sarajevu oko četrdeset hiljada duša.

Srbi su doseljenici iz Hercegovine, jer "Hercegovina sav svijet naseli, a sebe ne raseli" vele Sarajlije. Svi Srbi žive u sredini grada s toga što je od vajkada tako naredila turska vlast, da ne bi Srbi, stanujući blizu brda, u poslednjim ulicama, šurovali sa hajducima; drugo s toga što su Srbi, nemajući prava, da imaju svoje sopstvene zemlje, morali raditi zanate i trgovati da bi se izdržali.

Trgovci Srbi i Jevreji

Otuda su srazmerno prvi i najbogatiji trgovci Srbi i Jevreji, pa tek posle Turci. Negda je Sarajevo bilo čuveno sa svoje trgovine; roba je dovožena iz Beča i Trsta, a izvožena u Staru Srbiju. Od kako je s okupacijom zaveden prema Turskoj đumruk, i kad navališe iz bela sveta Jevreji, opade jako trgovina; jer Sarajevski trgovci ne mogući konkurisati Jevrejima, koji ili trguju po nekoliko meseci pa posle bankrotiraju - šta je njima stalo do svog trgovačkog imena u Bosni - ili kupuju od bečko-peštanskih bankrota jeftinu robu, malo po malo ostavljaju trgovinu i jedu dotle stečeni kapital, ako ne mogu da nađu drugo polje rada; danas je skoro sva trgovina u rukama stranaca došljaka.

Pored trgovine Srbi se bave i zanatima od kojih je najvažniji zlatarski. Kao zlatar stekao je Srbin Mitrović priznanja i na pariskoj izložbi. Većinom su ti bogati Srbi liferanti u austrijskoj vojsci.

Sarajevo prosecaju vrlo mnoge ulice skoro sve uzane i tako iskrivudane, da se stranac u njima ne može lako naći bez vođa. Glavnije ulice nosile su turska imena; danas su Austrijanci mnogima dali svoja imena. Kuće su ili jedna do druge ili su vrlo na blizo, a svaka je velika i ima prostranu baštu. Građene su većinom na sprat i od blata sa vrlo mnogo drvenarije te nije ni čudo, što je ona velika jangija (požar) 1879. g. upropastila veliki deo grada. Stradao je najbogatiji deo, sredina, dakle srpski kraj; zbog toga sam zatekao mnoge ruševine pri svome dolasku. Požar su gasili vojnici; no Sarajlije su mi pričale, da su jedni vojnici gasili, a drugi prosipali iz trgovačkih magaza petroleum, ne bi li se požar širio - dat im je mig, da tako rade; tim se, pričaju, htelo, da bogate Sarajlije grade jevropske kuće, kad se nađu bez krova na ulici. U nekoliko se to i postiglo jer danas imaju nekoji Srbi u Sarajevu vrlo lepe i udobne kuće, ne uzev u obzir, da je i sama vlada podigla neke prostrane i ukusne građevine. Prilikom toga požara stradale su i neke zgrade srpske crkvene opštine, i opština nije htela primiti, kad joj je vlada ponudila pet stotina forinti pripomoći; ona je odgovorila, da ima para za opravku svojih zgrada.

Da opišem važnije zgrade, kojih nema Bog zna koliko. Yamija ima, vele, koliko u godini dana; biće ih u istina oko 120. U svima se ne služi; no kad stanu hoye sa sviju, u kojima se služi, zvati iz jutra, u podne i pred veče verne na molitvu, nastane veoma neharmoničan koncert, u kojem se čuje po koji prijatan tenor, bariton, bas pa čak i sopran; osobito sam rado slušao jednog basistu u begovoj yamiji, koji je u podne zvao na molitvu, i jednog sopranistu u istoj yamiji, koji je zvao iz jutra.

Vrijeme po turskom računanju

Najvažnije su yamije, begova i careva; na ovoj poslednjoj se od podne vije sultanova zastava. Obe je gradio Usrev-beg, sultanov sestrić i prvi valija bosanski; on je bio pravi otac svima Bosancima bez razlike vere. Njegova yamija je najveća i ona je lep spomenik starog građevinarstva; tu je i Usrev-beg sahranjen u vrlo velikome sarkofagu, a Turci ga poštuju kao sveca. Pored ove yamije ima jedna turska škola i bogoslovija. Kod te je yamije i sat-kula, na kojoj sat pokazuje vreme po turskom računanju.

Preko puta od begove yamije sagradio je Usrev-beg veliki han i ostavio mu novaca s amanetom: da se u taj han prima svaki putnik iz cele Bosne, i da ima tri nedelje u hanu za sebe hrane a za konje piće i sve to besplatno; da svaki putnik dobija onaku hranu, kakvu mu u kom godišnjem vremenu propisuje njegova vera, Srbin je dakle mogao u mrs mrsiti, u post postiti.

Od one velike jangije, kad je izgoreo, ne radi ovaj han, a nisam mogao razabrati, šta je sa fondom, što ga je Usrev-beg tome hanu ostavio - izvesno ga je pojela pomrčina. Pomenuti Usrev-beg je izradio u Carigradu da Srbi mogu zidati sebi crkvu i tako postade stara ili gornja crkva, o kojoj ću malo niže govoriti; pored toga je on mnogo dobra počinio Sarajevu te mu se stoga ime i danas spominje a spominjaće se dok traje Sarajeva. Pričaju da je poginuo u jednom pohodu na Crnu Goru, pa da bi mu telo balsamovali i preneli u Sarajevo, izvadiše mu drob, i otud je tome mestu i danas ime Drobnjak.                                                                      

(Nastaviće se)

Dukati i pljačka

Vredni Srbi, i kao trgovci i kao zanatlije predstavljaju kapital od nekoliko miliona dukata nešto u imanju nešto u gotovini; biće ih dvojica od kojih svaki ima oko milion dukata. Sve do okupacije uzimale su valije kadgod im zatreba od bogatih Sarajlija dukate hiljadama, pa niti ih je valija vraćao, niti ih je Srbin iskao. Posle je imao određene popuste.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.