ATENTATI KOJI SU IZMENILI SVET - Gavrilov odgovor prestolonasljedniku

B. Marjanović, M. Đorđrvić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: ATENTATI KOJI SU IZMENILI SVET - Gavrilov odgovor prestolonasljedniku

Kako sam nišanio, upravo ne znam, ali znam, nanišanio samo u prestolonasljednika. Mislim da sam dvaput pucao, možda i više puta, jer sam bio veoma uzbuđen. Da li sam pogodio žrtve ili nisam, ne mogu da kažem, pošto su me u istom trenutku ljudi počeli da tuku, rekao je Gavrilo u istrazi.

Pitanje, ko je bio podstrekač sarajevskog atentata još uvijek je neraščišćeno, ali najnovija istorijska građa danas već, bolje osvjetljava to pitanje

*******************************

Kako je došlo do toga da nadvojvoda Franjo Ferdinand poseti Bosnu i Hercegovinu, u leto 1914. godine, i to za vreme održavanja vojnih vežbi? Prirodno i logično, jer je Ferdinand obavljao dužnost vrhovnog inspektora oružanih snaga Austrougarske. Ova vest je objavljena u novinama i građani su je različito primili i komentarisali.

Za mladobosance, koji su se uveliko spremali izvršiti atentat, to je bio signal da se krene u obračun. Tu posetu Sarajevu doživljavali su kao pretnju i uvod u agresiju na Srbiju. Vidovdan, 28. jun 1914. godine, osvanuo je božanstven, a Sarajevo obasjano jarkim zracima Sunca i bleštavom svetlošću. I dok je pripreman protokol, zaverenici nisu sedeli skrštenih ruku već su bili na svojim mestima...

... Uoči samog atentata Čabrinović je pokazao i hladnokrvnost i ubojitost kao i spremnost da ide do kraja. Nekoliko trenutaka pre nego što su nadvojvodina kola naišla, nalazio se, u društvu s mutavim mladićem Moricom Alkalajem, s kojim su terale šegu sve sarajevske šaljivdžije.

... Čabrinović je smesta izvukao bombu iz pojasa i udario upaljačem u električni stub. Nije mogao da čeka i odbrojava do trinaest sekundi, kako su ga komite u Beogradu podučavale, jer bi kola već prošla, nego ju je hitro bacio u pravcu zelenog perja nadvojvodinog generalskog šešira. Tih nekoliko sekundi spaslo je nadvojvodin život.

Bombe i meci

... Na samom suđenju Gavrilo Princip je opisao što se dogodilo pošto je Čabrinović bacio bombu:

"Znao sam da je to jedan od naših, ali nisam znao koji je. Svjetina je potrčala, a i ja sam malo užurbao korak i, najednom, automobili su zastali. Mislio sam da je svršeno i vidio sam da odvode Čabrinovića. Pomišljao sam da ga ubijem, da se ne sazna dalje o nama, a onda bi se i ja takođe ubio. Od toga sam odustao, pošto sam vidio da automobili prolaze. Nisam tada nadvojvodu ugledao. Bio sam pošao na Latinsku ćupriju i tek onda sam saznao da nije uspeo atentat, te sam mislio gdje da stanem, jer sam znao, a u Bosanskoj pošti i u Tagblatu sam čitao kuda će proći".

I Princip je takođe, propustio priliku da puca kad su se nadvojvodina kola bila zaustavila, posle Čabrinovićeve bombe. Samo sekund kasnije, ona su projurila pored Principa, koji nije mogao da prepozna Ferdinanda. U međuvremenu je policija počela da čisti Apelov kej i Princip je prešao na drugu stranu ulice i zaustavio se na uglu Apelovog keja i Ulice Franje Josifa, u blizini radnje Morisa Šelera.

... Posle nepun čas od atentata, Gavrilo Princip je bio izveden pred istražnog sudiju Pfefera i tom prilikom je izjavio:

"Kad sam zastao na uglu Latinskog mosta, kod Šilerove radnje, čuo sam kako svijet viče "živio". Odmah zatim, naišao je prvi automobil, ja sam se naprezao ne bih li u njemu ugledao prestolonasljednika, kog sam poznavao i prepoznao po slikama, što su se posljednjih dana pojavile u novinama.

Kad je naišao drugi automobil, poznao sam u njemu prestolonasljednika, ali videći da pored njega sjedi neka dama, razmišljao sam jedan trenutak šta da radim - pucati ili ne. U istom trenutku obuzelo me je neko čudno osećanje i ja sam sa trotoara nanišanio na Ferdinanda, a to mi je bilo utoliko lakše što je automobil na zavijutku usporio.

Kako sam u tom trenutku nišanio, upravo ne znam, ali znam, nanišanio samo u prestolonasljednika. Mislim da sam dvaput pucao, možda i više puta, jer sam bio veoma uzbuđen. Da li sam pogodio žrtve ili nisam, ne mogu da kažem, pošto su me u istom trenutku ljudi počeli da tuku..."

 Ko je naručilac zavjere

... Na drugom saslušanju, 3. jula, Princip je još iscrpnije i detaljnije opisao sam čin atentata:

"Kada su se ubrzo razlegli uzvici, "živio", uspio sam da se probijem kroz gomilu do Šilerove radnje. Tek kad je naišao drugi automobil u kojem sam spazio jednu damu i jedan zeleni generalski šešir, znao sam čiji je. Stajao sam dva do tri koraka od ugla Šilerove radnje, kada je automobil naišao od Vjećnice. Skrenuo je kao da hoće da vozi u Ulicu Franje Josifa, prema tački D. Ali kod tačke B, na odstojanju od, približno pet koraka, automobil je stao, zašto - ne znam.

U prvi mah sam htio da bacim bombu, koju sam držao na lijevoj strani u pojasu, ali kako je bomba bila zavrnuta, ne bih je mogao lako odšrafiti, a sred tako velike gomile ljudi bilo bi jako teško i da je izvučem, pogotovo bacim. Stoga sam se mašio revolvera i podigao ga prema automobilu, ne nišaneći prosto, samo pucajući i tom prilikom sam čak i glavu okrenuo. Opalio sam dva puta uzastopce, a možda i više puta, jer sam bio veoma uzbuđen....

... Istoričari Prvog svetskog rata nabrojali su šest osnovnih pretpostavki o tome ko je sve mogao stajati iza sarajevskih atentatora: Srbija (srpska vlada, regent Aleksandar ili moćno tajno udruženje pukovnika Apisa "Ujedinjenje ili smrt"); carska Rusija (ruski Generalštab, tajna policija Ohrana ili ruski revolucionarni teroristi); mađarska (predsednik vlade Ištvan Tisa); Nemačka (pangermanski antihabsbuški krugovi); Francuska i Britanija (masoni ili tajna policija).

Pitanje, ko je bio podstrekač sarajevskog atentata još uvek je neraščišćeno, ali najnovija istorijska građa danas već, bolje osvetljava to pitanje. Austrijske, nemačke i jugoslovenske arhive stoje danas naučnicima na raspolaganju, doprinoseći tako utvrđivanju istine, ali, ostaje još da se vidi šta će ruski, britanski, francuski i drugi dokumenti pokazati.

Kakvu su ulogu u pripremama sarajevskog atentata odigrali, predsednik srpske vlade Nikola Pašić, regent Aleksandar i pukovnik Apis, nije mogućno oceniti ako se prethodno ne rasvetle njihovi međusobni politički i lični odnosi, uoči 1914. godine, kao i uticaj svakoga od njih na spoljnu politiku Srbije.

(Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.