Slike Velimira Iliševića izložene u galeriji “Sreten Stojanović” u Prijedoru: Povratak suštini simbol razvoja

Postavka obuhvata radove koji nose nazive kao što su “Drvo”, “Panj”, “Na kori”, “Pawored”, a slike su nastajale u proteklih devet mjeseci i predstavljaju svojevrsni zaokret u njegovom radu.

- Ovo je serija slika malog formata koja rezimira Iliševićeva dosadašnja promišljanja o slikarstvu, dok izbor motiva, kao što je korijenje i grančice drveta koji simbolizuju razvoj, ukazuje na njegova buduća dostignuća. Korijenje u narativu rasta je sidrište umjetnosti koje omogućava njegov dalji napredak. Tek širenjem korijenja izvan matične zemlje on se prepoznaje kao umjetnik - navodi Željka Jungić u kratkom osvrtu na Iliševićevu postavku.

Velimir Ilišević umjetnik je čiji radovi su izlagani u brojnim galerijama i ustanovama u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci, Trebinju, Prijedoru, Ljubljani i drugim evropskim gradovima. Aktivni je član udruženja “Visarte” u Švajcarskoj. Živi i radi u Švajcarskoj i Njemačkoj.

Izložbu u Prijedoru, koja će biti otvorena do 24. marta, otvorio je Milan Knežević, čija porodica je pomogla u njenoj realizaciji, ali i u uređenju same galerije. Sam Ilišević je istakao da je Prijedor grad kulture te da je to nešto što je potrebno njegovati.

- Politika ne smije diktirati kulturna dešavanja, ali mora davati sredstva za slobodan i nesmetan rad kulturnih ustanova. Galerija “Sreten Stojanović” je za svega nekoliko dana dovedena do izgleda kojim bi bila ponosna svaka kulturna metropola - naveo je on.

Govoreći o radovima obuhvaćenim izložbom “Uočljivo korijenje” likovni kritičar Marijan Munjiza u svom prikazu vratio se priči o samoj suštini u cjelokupnoj umjetnosti, naglašavajući da je umjetnost oduvijek bila potraga za slikom te da se Ilišević sa strašću prihvatio tog zadatka, vođen svojim umjetničkim porivima i, kako Munjiza navodi, “zaposjednut svojim demonima”.

- Zavičaj čovjeka nekada ograničen na neposredno okruženje sada se pretvorio u globalizam i kosmopolitizam, sada je cijeli svijet postao naš zavičaj. Ilišević je odlučno odbacio zadatak da svoju sliku gradi na osnovu beskrajnog mnoštva koje nas okružuje, koje nas svojim prisustvom dezorijentiše i nudi se kao “novi zavičaj” u kojem više ne možemo pronaći svoje mjesto dok nam ga drugi ne odrede. Umjesto toga da osluškujući trendove, tendencije i zakone ponude i potražnje, komercijalizovane hiperprodukcije “umjetnosti” slijedi i pokorava se ovom “Zlatnom teletu”, on bira ono prvo, izvorno iz “starog zavičaja” - čovjeka i vraća se korijenima - objašnjava Munjiza.

Stvarajući postavku, smatra Munjiza, Ilišević je dobio djela koja su iz njega samog oživljena i vidljiva u stvarnosti.

- Pred nama se nalaze svakodnevni predmeti, koje Ilišević maestralno postavlja u prvi plan, dajući im “povlašten” status. Ovaj postupak koji od predmetnosti preko stvarnosti dovodi svoj predmet do simbola. Simbolizam je rezultat unutrašnjeg i najličnijeg promišljanja umjetnika i nema za svrhu da takvu simboliku pretenciozno nametne kao opštu. Gotovo izgubljena sposobnost recentne umjetničke prakse da ostvaruje djela koja mogu biti povezana sa tradicijom, taj namjerni raskid je još jedan primjer kako gubimo ono što umjetnosti po definiciji pripada i primjer raskorijenjenosti. U promišljenoj kompozicionoj strukturi slike su “neuokvirene”, kao i njihov “predložak” - priroda - dodao je on i napomenuo da je u prethodnom stvaralačkom periodu Ilišević koristio veliki format, a da je prelaz na manji format radova intimniji i tiši.

Izložba će u aprilu biti predstavljena u Beogradu i Berlinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.