Riječi pored ulice divljeg kestena

Ova rečenica srpskog pisca Danila Kiša kao da bdije nad nedavno otvorenom izložbom u svečanom salonu Železničke stanice u Beogradu, povodom 20 godina od smrti ovog maga književnosti.

Postavka "Danilo Kiš - čovek koji je voleo vozove" obuhvata fotografije, dokumente, diplome i novinske članke koje je Kiš objavljivao. Simbolično, otvorena je u jesen, godišnje doba, koga se Kiš dotakao u "Ranim jadima".

"S jeseni, kada počnu vetrovi, lišće divljeg kestena pada strmoglavce, s peteljkom naniže. Onda se čuje zvuk: kao da je ptica udarila kljunom o zemlju. A divlji kesten pada bez i najmanjeg vetra, sam od sebe, kao što padaju zvezde - vrtoglavo. Onda udari o tle s tupim krikom. Ne rađa se kao ptica iz jajeta, postepeno, nego se odjednom rasprsne dlakava ljuštura, iznutra veličastoplava, a iz nje iskaču vragolasti, tamni melezi, zacakljenih obraza, kao jagodice nasmejanog crnca".

Posjetioci mogu da vide na panoima kolažno predstavljene  tekstove koje su drugi pisali o Kišu.

Među izloženim radovima su i printovi na kojima su predstavljene fotografije Železničke stanice u Beogradu iz pedesetih godina, zatim iz Zelenike, u koju je Kiš putovao, kao i direkcija Železničke stanice u Subotici.

Ljubiteljima literature ovog pisca poznata je njegova vezanost za vozove i željeznicu. Njegov otac Eduard koji je od dvadesetih godina prošlog vijeka radio na državnoj železnici, krunisao je svoj rad uređivanjem "Jugoslovenskog i internacionalnog autobuskog, brodarskog, željezničkog i avionskog Konduktera", jednog reda vožnje čiji je primjerak iz 1938. godine sačuvan u Kišovoj zaostavštini.

Taj primjerak je Kiš smatrao zaveštanjem koje je imalo značajnog uticaja na njegovo književno djelo.

Kiš je bio srpski književnik i dopisni član Srpske akademija nauka i umetnosti. Na Filozofski fakultet u Beogradu Kiš se upisao 1954. godine, a u septembru 1958. godine je kao prvi student diplomirao na katedri za Opštu književnost.

Kiš je umro je u Parizu 15. oktobra 1989. godine, sahranjen je u Beogradu u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Organizatori izložbe su Biblioteka grada Beograda, Muzej Železnica Srbije i centar za kulturne inicijative "Kultura". Osnovu izložbe čini materijal koji je tokom marta ove godine istim povodom bio izložen u Kulturnom centru Srbije u Parizu. Izložba će biti otvorena do 30. oktobra.

"Sa šesnaest godina, ako želite da znate, ja sam se izlečio od tih profesorskih pojmova slave, koja se postiže kroz literaturu, od večnosti itd... Delo iščezava u duhu sa smrću. U isto vreme, nije nemogućno da bih, prilikom prelaska reke smrti u Haronovoj barci, voleo sa sobom poneti svoja celokupna dela... pitam se da li bi bilo lakše tako umreti" - napisao je Danilo Kiš u "Gorkom talogu iskustva".

Njegovo djelo nije i neće iščeznuti. Književna vatra koju je ostavio i dalje bukti među čitaocima. S jeseni, kad počnu vjetrovi...

Djela

Danilo Kiš jedan je od najvažnijih i umjetnički najmoćnijih autora u generaciji, koja je početkom šezdesetih godina uspješno ušla u nove tokove svjetske književnosti. Knjige Danila Kiša brzo su sticale evropsku reputaciju i prevedene su na mnoge jezike. Među njegovim poznatim djelima su  "Čas anatomije", "Enciklopedija mrtvih", "Grobnica za Borisa Davidoviča", "Rani jadi" "Bašta, pepeo" i  "Peščanik".

Nagrade

Zbirku pripovjedaka "Enciklopedija mrtvih", za koju je dobio Andrićevu nagradu, Kiš je objavio 1984. godine. Dvije godine kasnije dobio je nagradu "Skender Kulenović" i francuski orden "Vitez umjetnosti i književnosti", a 1987. godine Sedmojulsku nagradu. Te godine, već obolio od raka pluća, prevodio je Lotreamona, Verlena i Kenove "Stilske vežbe".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.