Reditelj Goran Marković za Glas Srpske: Kočiću se ne možemo odužiti bistama po parkovima
Beograd - Petar Kočić je založio život boreći se za svoj narod. Pri tom je možda imao i drugačijih izbora, ali on je odabrao baš taj. Naravno da mu se Srbi ni iz daleka nisu odužili koliko on to zaslužuje. Biste po parkovima nisu dovoljne. Ovaj film je sasvim mali doprinos otplati tog duga.
Riječi su kojima jedno od najpoznatijih i najuspješnijih imena srpske kinematografije Goran Marković "pravda" snimanje novog filma "Slepi putnik na brodu ludaka" po scenariju Vuleta Žurić.
Stotinu godina poslije smrti jednog od najvećih srpskih književnika koji je bio i narodni tribun žestoko se boreći za srpska nacionalna prava Marković na filmskom platnu oživljava posljednje dane njegovog života.
Reditelj koji je ostavio umjetnički pečat na kultne filmove kao što su "Nacionalna klasa", "Variola vera", "Sabirni centar", "Tito i ja" u priči o Kočiću nalazi mnogo nadahnuća.
- Izazov je sam po sebi kada se zna o kakvom čoveku je trebalo da snimim film. Pogotovu kada radite jedan tako težak žanr kakav je biografski film. Ja sam, ipak, pokušao da, zajedno sa piscem Vuletom Žurićem, pronađem pristup ovoj vrsti filma koja se neće bazirati samo na suvoparnim istorijskim podacima već na pravoj drami - primjećuje Marković.
Nevesela slika bolnice u kojoj je tvorca "Jazavca pred sudom" zatekla smrt dala je prostor reditelju da odškrine vrata manje poznate istorije.
- Okolnosti u kojima je umro Kočić to dozvoljavaju, one su same po sebi dramatične. Dovoljno je reći da je umro u ludnici i da mu se ne zna grob - kaže umjetnik koji u kolekciji priznanja ima dvije pulske "Zlatne arene", nagradu za najbolju režiju na festivalu u San Sebastijanu i Gran pri na festivalu u Montrealu.
Oslikavajući portret tragičnog krajiškog pisca Marković je dao prostora i drugim likovima koji su bili svjedoci njegovog kraja.
- Pored jednog sasvim neobičnog pristupa životu i smrti ovog velikog čoveka, tu su i druge priče, od portreta okupatora u Beogradu i Kočićevog antagoniste Koste Hermana, preko pojedinačnih sudbina zatočenika u duševnoj bolnici Gubarevac, do likova pionira srpske psihijatrije - priča reditelj.
"Slepi putnik na brodu ludaka" donijeće niz interesantnih činjenica.
- Tu je i osnovna, veoma neobična situacija: da je ta bolnica bila poslednja stola slobode u okupiranoj Srbiji - podsjeća Marković.
Priznaje da su mu prije čitanja Žurićevog teksta mnogi detalji iz piščevog života bili nepoznati.
- Kočića sam znao iz lektire, iz vremena od pre pedesetak godina. Od tada su moji putevi bili daleko od tog čoveka a za njegovu poeziju nisam ni čuo, sve dok nisam ušao u ovaj projekat. Vule je sve pažljivo obradio i uobličio i ja sam bio veoma iznenađen onim što mi je predočio. Njegov scenario je bio veoma inspirativan - otkriva reditelj dvodijelnog filma.
Nije ostalo još mnogo vremena do prikazivanja filma čija je radnja smještena u beogradsku duševnu bolnicu na Guberevcu.
- Završena je montaža i dvodelnog televizijskog i jednodelnog bioskopskog filma i sada se radi na post produkciji. Premijera na televiziji je zakazana za 27. decembar. Bioskopski film će imati drugačiju sudbinu i prvo će se pojaviti na nekom od festivala - najavio je Marković.
Glumačka podjela najvažniji posao
U glumačkoj ekipi filma o Petru Kočića su popularna imena.
- Kao i uvek rukovodio sam se isključivo kvalitetom glumaca, a ne onim kako izgledaju ili šta predstavljaju privatno. Za mene je glumačka podela najvažniji od svih poslova koje obavljam režirajući neki film. Sve ostalo dolazi posle toga, glumci su najvažniji - kaže Goran Marković.
Glavne uloge tumače: Igor Đorđević (Petar Kočić), Svetozar Cvetković (Kosta Herman), Tihomir Stanić (dr Stoimirović), Maša Dakić (Elena), Srđan Timarov (Dušan Srezojević), Goran Šušljik (Burbon), Aleksandar Srećković (Arsa Lord)...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
