Paviljon BiH na Venecijanskom bijenalu: Strast za pobjedom nad nesrećom u Univerzitetu katastrofe

Aleksandra Madžar
Paviljon BiH na Venecijanskom bijenalu: Strast za pobjedom nad nesrećom u Univerzitetu katastrofe

Venecija - U Veneciji, gdje gotovo svaka građevina stvara osjećaj da ne hodate gradom, već muzejom najljepših arhitektonskih građevina, ulicama od vode, prelazeći bezbroj mostova, čija se simbolika ovaj put mogla i osjetiti, zahvaljujući 57. Venecijanskom bijenalu, upravo tu, u Italiji, kroz vazduh se povezivala umjetnost cijelog svijeta, a mi smo koračali sa blagim uzbuđenjem na jedno od privih predavanja u Paviljonu BiH na "Univerzitetu katastrofe".

Otvarajući vrata palate Malipijero, u kojoj je živio čuveni Kazanova, sa onim osmijehom kada vidite poznate ljude daleko od grada u kojem živite, srdačno nas je dočekao Radenko Milak, čovjek koji je osam godina svoja osjećanja i reakcije na svijet prepun katastrofa preispitivao kroz umjetnost, kao i ekipa Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske na čelu sa direktoricom i komesarom paviljona Saritom Vujković, koji je nosilac ovog projekta.

Lijepa vijest bila je ta da je paviljon prije našeg dolaska posjetio cijenjeni kritičar "Njujork tajmsa", koji se poprilično dugo zadržao u razgovoru sa Milakom.

Novinare i zvaničnike iz BiH i Republike Srpske pozvali su, kao i obično, da u značajnim momentima budu uz njih. Tako smo prije mnogih imali privilegiju da nas Milak, autor postavke, uvede u svoju internacionalnu priču. Gradeći svojim talentom ime u svijetu savremene umjetnosti, Milak je stekao prijatelje istih interesovanja širom planete, pa ih je, vodeći se time da je u bilo kakvoj katastrofi najbolje biti zajedno i imati prijatelje, umjetnike iz Slovenije, Švedske i Francuske, pozvao da budu dio Paviljona BiH, te da i oni sami grade "Univerzitet katastrofe". Umjetnici Roman Uranjek, Lamin Fofana, Sidsel Meinehe-Hansen, Juan-Pedro Fabra Guemberena, Nils Beh, Ida Ekblad zajedno sa Milakom i kustosima Fredrikom Svenskom, Sinzijanom Ravini, Anom van der Vliet i Kristoferom Igdreom povezani su strašću za pobjedom nad katastrofom.

Milak je, objašnjavali su oni u opuštenom razgovoru sa prisutnima, ovim radom dokazao da jedna mala zemlja kao što je BiH i poslije svojih preživljenih ili nikada ne preživljenih katastrofa, ima solidarnost prema velikim svjetskim nesrećama.

Poslije pozdrava i riječi zahvalnosti Sarite Vujković, došao je red i na umjetnika, koji je konačno bio u prilici da svima nama, koji smo u toku pripreme za bijenale željeli da znamo više i konkretnije, objasni i suoči nas sa onim što je stvarao. Priču o svom radu počeo je u centralnom dijelu, u kojem se na četiri panoa kroz apstraktne slike sudaraju vatra, voda, vazduh i zemlja, u obliku zagađenosti, koju svi mi udišemo.

-        Dio rada posvećen je i katastrofi u Kuvajtu, to je prva tv katastrofa koja je ušla u sjećanje iz djetinjstva. S obzirom na to da smo mi u nacionalnom paviljonu, smatrao sam da je važno da imamo internacionalne teme. Živimo u globalnom društvu i važno je da teme koje mi obrađujemo na neki način ljudi širom svijeta lako mogu da prepoznaju i pronađu sebe. Na "Univerzitetu katastrofe" mjesto je dobila i najveća kataklizma 20. vijeka - Hirošima, kao i černobiljska katastrofa, koja je ostala u memoriji djetinjstva - objasnio je Milak ističući da je na slikama u okviru postavke radio sa partnerom u projektu, umjetnikom iz Slovenije Romanom Uranjekom.

Drugi važan dio postavke je njegov prvi animirani film, koji je radio četiri godine, a koji je svoju finalnu verziju doživio u Parizu.

-        Projekat ćemo u novembru završiti konferencijom. To će biti edukativni element, gdje ćemo pored umjetnika čuti uticajne naučnike, filozofe da govore o temi katastrofe, a poslije toga obaveza nam je da priredimo izložbu i u Muzeju savremene umjetnosti RS, da bi i oni koji nisu mogli biti ovdje sa nama vidjeli čime se predstavio Paviljon BiH na najprestižnijoj smotri savremene umjetnosti - najavio je Milak.

I učesnici ovog projekta složili su se da "Univerzitet katastrofe" nije samo izložba u Paviljonu BiH, već i polazna tačka za jedan istinski univerzitet, zajednički prostor kreativnog, u kojem se grade znanje i mašta za laboratoriju.

-        Ovim projektom stvorili smo veliku porodicu umjetnika, intelektualaca. Svi imamo lične katastrofe ili smo zabrinuti za one koje se dešavaju oko nas, Iz tih razloga smo željeli da stvorimo univerzitet na kojem možemo naučiti o našim katastrofama - istakla je u svom obraćanju jedan od kustosa Paviljona Sinzijana Ravini, koja predaje teoriju na Univerzitetu Sorbona u Parizu i kustos je izložbi koje kombinuju umjetnost, psihoanalizu i književnost.

I dok smo se mi upoznavali sa našim "Univerzitetom katastrofe" oko nas na različitim jezicima posjetioci u velikom broju komentarisali su Milakove radove i raspitivali se o njihovom značaju. I Sarita Vujković iskoristila je priliku da objasni kako je bijenale manifestacija koja već godinama počinje posebnim događajima, kakav je bio i ovaj, u okviru kojeg se izložbe predstavljaju medijima, struci, umjetnicima, kolekcionarima, koji tokom četiri pretpremijerna dana prisustvuju različitim performansima kojima pojedini paviljoni žele da naglase svoj projekat.

-        Radovi u našem paviljonu kroz različite medije žele da kažu koliko danas kroz savremenu umjetnost ista mišljenja mogu da budu ispričana na različit način. Moramo se pohvaliti da nas je tokom prvog dana posjetilo već 200 posjetilaca. U narednim danima očekujemo brojnu publiku - naglasila je komesar paviljona.

Kao zaključak na kraju ovog "predavanja" u palati Malipijero preplitale su se misli da nije važno što je naša zemlja mnogima na karti svijeta nepoznata. Zahvaljujući iskonskim vrijednostima stvoreni su kontakti i odnosi koji uvijek otvaraju nova vrata, što je bio slučaj sa Milakom, a to vrijedi mnogo više. Svijet je bio u našem paviljonu i mi smo našli svoje mjesto u svijetu. Katastrofe su se dešavale i u momentu kada smo mi o njima pričali i sada dok neko čita ovaj tekst i dešavaće se uvijek, dok god postojimo, ali suočeni sa njima lakše ćemo ih preživjeti.

Sa istim osjećanjima, uz blago uzbuđenje, napustili smo Paviljon BiH, dobili mnogo zadataka o kojima je trebalo razmišljati, ali nas je pun mjesec nad Venecijom natjerao na onu poznatu misao iz školskih klupa i iz škole života "sutra ću", jer su nas u daljini čekala svjetla crkve Santa Marija dela Salute.

Zahvalnost institucijama

Milak je posebno zahvalio na povjerenju Ministarstvu civilnih poslova BiH, Ministarstvu prosvjete i kulture RS, kao i gradu Banjaluka. Značaj projekta prepoznali su i Švedski komitet za umjetničke grantove, Kancelarija za savremenu umjetnost Norveške, Ministarstvo prosvjete i kulture Urugvaja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana