Nebojša Slijepčević, režiser, za “Glas Srpske”: Prava umjetnost širi granice slobode
Festivali su postali mjesta gdje možemo prezentovati filmove i razgovarati o njima. Danas nam angažovane teme trebaju više nego ikad. Ne samo ovdje, na Balkanu, nego i u svijetu. Cijeli svijet je u nekoj fazi koja je napeta, a svaki razgovor o tome je dobar.
Kazao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” režiser Nebojša Slijepčević koji je učestvovao na Festivalu angažovanog filma u Banjaluci, gdje je prikazan njegov film “Srbenka” koji je izazvao veliku pažnju javnosti.
GLAS: Gdje se nalazi film, i umjetnost uopšte, u 21. vijeku?
SLIJEPČEVIĆ: Ono što ja smatram pravom umjetnošću je umjetnost koja testira dominantne narative, koja testira granice tolerancije ili netolerancije. Recimo, ovo što Oliver Frljić radi. Koliko god to neki smatrali provokacijom ili uvredom, to je prava umjetnost. To je umjetnost koja se ne dodvorava masama, već širi granice slobode.
GLAS: U čemu se ogleda značaj Festivala angažovanog filma i sličnih festivala?
SLIJEPČEVIĆ: U današnje vrijeme su festivali mjesta gdje film može živjeti. Živjeti na način koji je sve rjeđi - živjeti u bioskopima, jer sve više ljudi ne idu u bioskop, gledaju filmove kod kuće i preko interneta. Pogotovo kada je riječ o dokumentarnim filmovima, i filmovima koji nisu komercijalni, nego umjetnički ili angažovani.
GLAS: Kakvu emociju ste htjeli da izazovete kod publike filmom “Srbenka”? Šta biste vi željeli da gledalac osjeti kada izađe iz bioskopa?
SLIJEPČEVIĆ: Ovaj film je rađen prvenstveno za hrvatsku publiku. Htio sam pokazati koliko je nacionalizam, koji je još živ, i čak doživljava rivajval u našim krajevima i cijeloj Evropi, koban, i kako ne može donijeti ništa dobro. Ono što se radi jeste da se prenose određene traume na sljedeću generaciju. U tom sam filmu, zapravo, pokušao da upozorim na to da trenutno sve skupa ide u pogrešnom smjeru.
GLAS: Ovakav način skretanja pažnje na takve probleme nije rijedak, ali da li umjetnost i film mogu i treba to da rade, a ne, na primjer, neki državni organi ili obrazovanje?
SLIJEPČEVIĆ: To se ne isključuje. Sigurno. Svako treba da doprinese tome koliko može. Ja sam filmski reditelj i radim ono što mogu i što znam, i što mi je posao.
GLAS: Smatrate li, dakle, da film ima jednak uticaj kao nekada i da može da utiče na masu, ili se ipak zadržava na promjeni individue?
SLIJEPČEVIĆ: Sigurno je da nema više takvu moć. Ne treba postavljati sebi takve zadatke, to bi bilo pretenciozno. Trudim se da napravim film koji je istinit, koji prenosi emociju, a kakav će taj film imati put, i kakvu posljedicu, to je izvan moje kontrole. Mogu se potruditi samo da ga što više ljudi vidi. Mislim da nije zanemarivo ako se napravi promjena u jednom ili u dva čovjeka.
GLAS: Kakve reakcije ste doživjeli u Hrvatskoj, i što se tiče publike i što se tiče vlasti? Da li ste imali problema prilikom traženja sljedećeg izvora finansiranja projekata?
SLIJEPČEVIĆ: Moram reći da je bilo negativnih reakcija, koje su dolazile sa desničarskih portala, iz desničarskih medija, što sam u principu i očekivao. Na neki način bio bih iznenađen da toga nije bilo. Samih problema ja lično nisam imao, čak sam i dobio finansiranje narednog filma, a za “Srbenku” mi je upravo dodijeljena nagrada “Vladimir Nazor” Ministarstva kulture. To je državna nagrada za dostignuća u umjetnosti. Ja sam je dobio za filmsku umjetnost u 2018. godini.
GLAS: Čime se bavite u slobodno vrijeme, kada ne snimate? Šta volite da slušate, da čitate i da gledate?
SLIJEPČEVIĆ: Nemam baš mnogo vremena, ali što se tiče književnosti, trudim se da pratim domaću recentnu književnost, tako da upravo čitam Damira Karakaša. Tu pokušavam biti u toku. Što se tiče filmova, pokušavam sistemski pogledati sve filmove koji su nominovani za Evropsku filmsku nagradu. Tu je jedan popis koji je veoma iscrpan. Pogledao sam jedan jako dobar ruski film koji se zove “Aritmija”. Trenutno gledam i seriju “Černobilj”, koja je stvarno vrhunski proizvod. Što se tiče muzike, moj ukus je malo konvencionalan. Bend koji trenutno najviše slušam je “Cage the elephant”. Ništa previše neobično.
Novi projekti
GLAS: Na čemu trenutno radite, šta trenutno snimate?
SLIJEPČEVIĆ: Pripremam nekoliko projekata. Mogu reći temu svog idućeg dugometražnog filma. Ne smijem mnogo govoriti, jer kod dokumentarnog filma uvijek treba pažljivo sa informacijama, da ne uplašim neke protagoniste. Baviće se problemima žena i nasiljem nad ženama u Hrvatskoj, koje je poprilično rašireno, a sistemski se ne rješava na pravi način. Čak postoji i ogroman otpor prema “Istanbulskoj konvenciji”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
