Miodrag Manojlović: Ako stvaralaštvu utvrdimo cilj, ono gubi spontanost

Kroz istoriju umjetnosti, nedoumice su bile svojstvene i naučnicima i umjetnicima. Ova knjiga još jednom mi je potvrdila da se stvaralaštvo proteže u raznim pravcima i ako mu utvrdimo cilj, onda ono gubi na spontanosti, na životu.

Kazao je ovo za “Glas Srpske” umjetnik Miodrag Manojlović, o konceptu i ideji izložbe “Neznatno”, koja je nedavno postavljena u Kulturnom centru Trebinje, a koja je svim zainteresovanim posjetiocima dostupna do 28. septembra.

Manojlović je ovim postavkom želio da obuhvati ideju o trajanju kao o neizvjesnom i neprekinutom procesu.

- Slično kao kada bismo znali šta će nam se tačno dogoditi u budućnosti, to bi nas vjerovatno više opteretilo, nego nam pomoglo. Vremenom sam uvidio da u spontanom stvaralaštvu ima više igre i života nego u pojedinim misaonim akrobacijama u kojima se naprežemo da budemo kreativni. Kod djece je to najvidljivije, jer se djeca ispoljavaju bez zadržavanja. Ako bih nešto i volio, onda je to biti dijete u kreativnom smislu, iako znam da je to veliki izazov - rekao je Manojlović.

Izložba obuhvata selekciju medijski raznovrsnih radova - crteža, animacija, objekata, nastalih u različitim vremenskim periodima.

- Postavka je zamišljena da sve radove uveže u jednu cjelinu. Na izložbi nisu navedeni tehnički podaci o radovima (tehnika, godina i naziv), nego je ostavljeno da se protežu kroz prostor i vrijeme u različitim pravcima i na taj način održavaju najdirektniju vezu sa posmatračem. - rekao je Manojlović.

- Crtež se provlači kroz izložbu kao nit koja uvezuje medijski raznovrsne radove, pa je stoga moguće pratiti kako crtež iz sveske prelazi preko stola, sjenkom silazi na pod, penje se na zid, prolazi kroz kablove, ulazi u ekran, emituje zvuk koji se proteže kroz prostor, odbijajući se od staklo velikih prozora na koje se reflektuju objekti u prostoru. Cijeli prostor je obuhvaćen atmosferom, koja je tiha i začudna i koja se lagano utka u tkivo bića - rekao je Manojlović.

Kako je kazao Manojlović, radovi na izložbi nisu jednostavni i direktni, ne postavljaju pitanja, niti nude odgovore, naprotiv, iako pozivaju na komunikaciju, u sebi pokušavaju zadržati tišinu i senzibilnost, pa im je potrebno tako i prići.

- Izložbom se ne progovara o jednoj jasnoj ideji, radovi su radije raspoređeni kao tačke ili skupovi tačaka koji se protežu kroz prostor i koje su međusobno povezane svojim različitostima. - naveo je Manojlović.

Manojlović je ovom postavkom želio da obuhvati ideju o trajanju kao o neizvjesnom i neprekinutom procesu, a u radovima da prikaže neizvjesnost.

- Radovi nam mogu sugerisati određenu dozu neizvjesnosti, mogu nam biti nerazumljivi i daleki. Kao kad hodamo kroz šumu pa nam je vidik sužen, staze uske, ali i pored toga svako na svoj način uspijeva da pronađe barem jednu tačku pored koje se osjeća sigurno. - naglasio je Manojlović.

- Nesigurnost i neizvjesnost koja nam se može nametati dok hodamo kroz šumu više je genetski utkana u naše biće nego što je to strah koji nam se nameće od realnog problema. Stoga se postavkom radova u prostoru želi obuhvatiti ideja o trajanju, kao o neizvjesnom i neprekinutom procesu u kojem su neznatne promjene. - dodao je Manojlović.

Umjetnost u 21. vijeku

Manojlović smatra da se vrhunska umjetnost nalazi svuda oko nas.

- Potreba za stvaralaštvom je dublja nego što joj možemo pripisati društvene okolnosti pod kojima se dešava. Iako nas ponekad uče da je umjetnički sistem dominantan, da odstoje određeni centri moći (čemu ponekad i svjedočimo), mislim da i dalje odstoje tačke u kojima se moć može dislocirati i razložiti. - naveo je Manojlović

- Kreativnost se javlja u svim tačkama svijeta, pa se ne treba iznenaditi da su one sadržane baš u nama ili tu negdje oko nas. Umjetnost bi mogla biti način da čovjek spozna, osjeti, da postane senzibilniji i da se na taj način približi duhovnom sazrijevanju, jer ako je cilj materijalno sazrijevanje, onda smo se već ograničili - naveo je Manojlović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.