Jedan dan sa bijeljinskim vatrogascima

Glas Srpske 07.08.2007 00:00

Vatrogascima su najjezivije intervencije u saobraćajnim udesima, gdje moraju rezati vozilo kako bi unesrećene izvukli napolje, ili kada na mjestu nesreće zateknu ugušene dimom

BIJELjINA - Iako je noć za vatrogasce u Bijeljini po pravilu mirnija od dana, u svom bogatom dugogodišnjem iskustvu oni su i tada, ponekad bili u zanimljivim situacijama. I noću ponekad izbiju požari, zaboravi neko ključ od stana, pa vatrogasci ulaze kroz prozor u stan. Tokom naše posjete noćnoj smjeni, šef smjene Mlađan Vasić, koji se ovim poslom bavi već 24 godine, kaže da je tokom dugogodišnjeg rada "bilo svega", od gašenja požara, jezivih nesreća, pa čak i skidanja mačaka sa drveta. - Dešavale su se i komične situacije. Dođemo u selo da gasimo požar, a domaćin nas zaustavi pa kaže, "Stani, ne počinji dok mi ne kažeš koliko će to da košta!", a vatra gori. Kad smo mu objasnili da ništa ne košta, tek onda nas je pustio da ugasimo požar - priča Vasić. Njegov kolega Hamdija Pašalić - Piksi, koji je sa Vasićem istog dana prije 24 godine počeo da radi ovaj posao, rekao je da je ovaj nadimak dobio prije poznatog fudbalera Dragana Stojkovića. - Kao dijete trenirao sam gimnastiku pa, pošto sam bio među najsitnijima, mene i još jednog druga, koji smo stalno bili na začelju kolone, prozvali su Piksi i Diksi - prisjeća se Pašalić i dodaje da je ljubav prema vatrogastvu stekao još u mladosti kada se kao dvanaestogodišnjak učlanio u muzičare pri vatrogasnom društvu, a poslije je postao i vatrogasac. Vasić je istakao da se ovom profesijom počeo baviti sasvim slučajno, nakon vojske, gdje je prošao protivpožarnu obuku, a sada reče da bi opet izabrao ovaj posao. - Svaka intervencija je drugačija i na svoj način interesantna, što daje dinamičnost ovom, inače veoma zahtjevnom i opasnom poslu. Nikada nisu bila dva ista požara ili intervencije - rekao je Vasić. Vatrogasci kažu da je bilo i slučajeva da se u žurbi zamijene čizme kako bi se što prije intervenisalo, pa onaj koji dohvati manji broj "prokuka" dok se ne završi gašenje požara. Najteže im je, rekoše, gasiti ogromne sjenare po semberskim selima. Najjezivije su im intervencije u saobraćajnim udesima, gdje moraju rezati vozilo kako bi unesrećene izvukli napolje, ili kada na mjestu nesreće zateknu ugušene dimom. Prošle godine su imali 200 intervencija, a ove, do sada već oko 150. Rekordan broj požara dogodio se tokom julskih nezapamćenih vrućina, čak 19 u danu, kada je mobilisana cjelokupna brigada. Potrebno im je, kažu, obnoviti i njihov vozni park, kako bi intervencije bile brže i efikasnije, a od pet cisterni, čak četiri su stare više od 30 godina. M. PAJIĆ KANADER Vatrogasci Mlađan Vasić i Hamdija Pašalić su 1989. godine išli i na Hvar kao ispomoć u gašenju požara, kojih je te godine, baš kao i ove, bilo izuzetno mnogo. Tada su, kažu, prvi put vidjeli i avion kanader u akciji na gašenju vatrene stihije, a išli su i u Sremsku Mitrovicu da pomognu gašenje velikog požara u fabrici "Matros". LAŽNI POZIV Vatrogasci upozoravaju da dokoni ljudi, pretežno mladi, noću često zovu dežurni telefon "123" bez konkretnog povoda i tako blokiraju ovaj broj. Takvih poziva se evidentira i po 200 tokom samo jedne noći.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.