Boršč iz Prijedora, original ukrajinski
PRIJEDOR - Od najranijeg djetinjstva Olga Karajica iz Prijedora zna da tamo negdje, daleko postoji zemlja Ukrajina, odakle su se doselili njeni djed i baka.
Od priča koje su joj se duboko urezale u sjećanje o toj zemlji stvorila je svoje slike i imala svoju predstavu kako ta zemlja izgleda. Ipak, Olga Karajica je jedna od onih sanjara čiji se životni san i ostvario, u sedmoj deceniji života.
- Kada sam sredinom ove godine dobila priliku da sa Udruženjem "Kozak" otputujem u grad Ternopilj, gdje su živjeli moji preci, kao i u još nekoliko ukrajinskih gradova, mislim da sam dočekala nešto što se zove ostvarenje životnog sna. Nekako su sve te boje žitnih polja, cvijeća i šuma bile baš onakve kako sam ih u djetinjstvu zamišljala i ta radost stvarno teško može da se opiše riječima - priča Karajica.
Inače, ona je sa svojom porodicom čitav svoj vijek provela u Trnopolju, mjestu nadomak Prijedora, gdje inače žive prijedorski Ukrajinci.
- Sinove sam tako vaspitala da poštuju otadžbinu svojih predaka, a na trpezi se uvijek nađe neko ukrajinsko jelo. Majka me naučila da spremam jela po starim receptima, tako da u mojoj porodici svi rado jedemo piroge, pite na ukrajinski način, sarmu od heljde i neizostavno naše tradicionalno jelo boršč. Mnoge svoje prijateljice i komšinice naučila sam da spremaju ukrajinska jela, slatke štrudle, koje su specijalitet svoje vrste - priča nam Olga.
Ona je istakla da se na trpezi najčešće nađe boršč, nacionalno jelo Rusije, Ukrajine, Moldavije, Rumunije i Poljske.
- Osnovni sastojak ovog jela, koji je u stvari čorba od povrća, je cvekla. Mada to nije pravilo, negdje je akcenat na paradajzu, a u neke se stavlja i meso, sve zavisi od regiona gdje se priprema. To je uglavnom čorba od povrća koja se jede uz heljdinu kašu i to može da bude kompletan obrok - rekla je Olga.
Dodaje da uprkos svojim godinama, koje nisu velike, ali ipak penzionerske, proizvodi povrće u plasteniku, tako da joj za pripremu ukrajinskih specijaliteta ne nedostaje originalnih sastojaka.
Kaže da će i svoje snahe, koje god da budu vjere i nacije, naučiti da spremaju ta jela, kao i da izrađuju ručne radove kako je nju učila njena majka, jer je to način da se tradicija održi i da san o dalekoj zemlji i dalje traje.
Udruženje "Kozak"
- Većinu slobodnog vremena volonterski provodim u našem Udruženju Ukrajinaca "Kozak". Rukovođenje udruženjem prepustila sam mlađima, ali sam uvijek tu da im pomognem, da organizovano nastupamo na svim manifestacijama gdje se predstavlja kultura i tradicija nacionalnih manjina - priča Olga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
