Slobodan Radulj: Politiku opasno uvlačiti u Ustavni sud

Slobodan Radulj:  Politiku opasno uvlačiti u Ustavni sud 24.04.2010 09:00 | Goran Maunaga

Sprovođenje politike preko institucije kao što je Ustavni sud BiH veoma je opasno, istakao je u intervjuu "Glasu Srpske" pravobranilac Republike Srpske Slobodan Radulj.

- Kad se uzme "slučaj Alijagići", a to je potvrdila i bivši predsjednik Ustavnog suda Hatidža Hadžiosmanović-Mahić, koja nije podložna pritiscima, Srpska, odnosno njeni stanovnici, treba da plate nešto što ne moraju. Postoje dokazi o falsifikatima, svi argumenti i konkretni dokazi su tu - istakao je Radulj.

Naglasio je da su prilikom donošenja prve odluke u "predmetu Alijagići" 2003. godine oko Osnovnog suda u Trebinju kružili i strani vojni transporteri.

- To znači da je i OHR tada izvršio intervenciju i pritisak da se donese potpuno negativna presuda po RS. Tako se Ustavni sud BiH do danas u tom predmetu pretvorio u sud četvrtog stepena. U BiH se sve radi pod pritiskom, a u Ustavnom sudu su i strane sudije, pa se tu sprovodi i nečija politika. A sprovođenje politike preko te institucije jako je opasno - kaže Radulj.

* GLAS: Kako tumačite tvrdnje da je "predmet Alijagići" postao najbolji pokazatelj do kog je nivoa došao kriminal i korupcija u Ustavnom sudu BiH?

RADULj: Tu je indikativno i to da samo jedan član Ustava govori o Ustavnom sudu. To znači da ta institucija nije zakonom razrađena i predstavnici RS u Predstavničkom domu Parlamenta BiH su u gotovo svim mandatima tražili da se donese zakon o Ustavnom sudu i reguliše tako značajna materija, jer se radi o najvišoj sudskoj instanci u BiH. Tu se radi i o tome da su same sudije, njih devet, donijele svoja posebna pravila o ustrojstvu samog suda, načinu odlučivanja, o pravima i dužnostima sudija, mandatima. Poštujemo i to, ali je problem kada i same sudije ne poštuju Ustav niti vlastita pravila koja su donijeli. U "predmetu Alijagići" sudovi RS, prvostepeni, drugostepeni i Vrhovni sud, poslije donošenja više kontroverznih odluka nižih sudova, ipak su utvrdili da se u tom slučaju ne radi o srebrnim elektrodama. To i jeste nadležnost redovnih sudova. Ustavni sud nema tu nadležnost da utvrđuje da nešto jeste ili nije, on utvrđuje jesu li povrijeđeni ustav i zakon, da li je povrijeđen postupak, i onda ukazuje tom sudu da te stvari ispravi, a ne da se pretvara u sud četvrtog stepena. To je možda zato što se u BiH sve radi pod pritiskom i što su tu strane sudije pa se tu sprovodi neka politika. A sprovođenje politike preko institucije kao što je Ustavni sud jako je opasno. Nije tajna da te sudije štite interese svojih naroda tako da imamo slučajeve preglasavanja. Tako je ranija kontroverzna odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na čitavom području najviše štete nanijela entitetima i RS. Tad su Hrvati i Srbi preglasani, a trojica stranaca izlobirani da bi glasali zajedno sa Bošnjacima. Poslije te odluke uslijedile su promjene Ustava RS, donošenje zakona. Kad se uzme "slučaj Alijagići", a to je potvrdila i bivša predsjednik Ustavnog suda Hatidža Hadžiosmanović-Mahić, koja nije podložna pritiscima, Srpska, odnosno njeni stanovnici, treba da plate nešto što ne moraju. Postoje dokazi o falsifikatima, svi argumenti i konkretni dokazi su tu. Ali prilikom donošenja prve odluke Osnovnog suda u Trebinju u "predmetu Alijagići" 2003. godine oko tog suda su kružili transporteri. To znači da je intervencija bila i od strane OHR-a.

* GLAS: Šta je sa kriminalnom privatizacijom preduzeća koja je najviše oštetila RS?

RADULj: Taj posao, koji je zadala međunarodna zajednica, obavila je Direkcija za privatizaciju RS, jer se hitno moralo preći iz socijalizma u kapitalizam, znači izvršiti privatizaciju bilo kako, samo da se izvrši. To je nešto slično kao kad je 1946. godine rečeno da se privatna svojina uzme od veleposjednika i pretvori u državnu. Sad je bilo obrnuto, ali isto tako na brzinu. To je jedan od razloga što je sve obavljeno ovako. Ali ima i firmi koje su privatizovane uspješno. Kapital, dakle ono što služi proizvodnji trebalo je da se preuzme. Ali nekretnine, građevinsko i poljoprivredno zemljište, šume, poslovni prostori, oni su izuzeti iz privatizacije, osim onog zemljišta koje je neophodno za proizvodnju. Ipak, imamo slučajeva gdje je i to privatizovano, a za šta nema dokaza da je plaćeno. Pravobranilaštvo nije bilo uključeno u privatizaciju koju je samostalno vršila Direkcija za privatizaciju. Sigurno da tu ima puno grešaka. Jedino što tu treba je da se nekretnine sačuvaju. A dosta toga je sačuvano. Ali sad imamo drugi problem. Stupio je na snagu Zakon o stalnim pravima koji treba da uspostavi nove vlasničke odnose, nema više prava korišćenja, raspolaganja, upravljanja. Potpisao sam dopis o primjeni tog zakona i obavezama jedinica lokalne samouprave prema Zakonu o stvarnim pravima. Ukazano je da lokalne zajednice vrše uknjižavanje imovine na sebe.

* GLAS: Kako sada gledate na popis državne imovine koji je obavila komisija OHR-a?

RADULj: Onaj ko se sjetio da popisuje državnu imovinu on nije želio dobro BiH. Taj popis urađen je zato da bi se sve iskomplikovalo i da bi se promijenio ustavni poredak BiH. Postoje jake snage u BiH koje žele da prikažu što gore stanje u BiH. One se ne mogu pomiriti s tim da postoje dva entiteta. Koriste sva moguća sredstva da bi ostvarili političke ciljeve koji su ratni - unitarna BiH, jedan čovjek jedan glas. Vlada RS donijela je dobar zaključak da se imovina koja služi zajedničkim institucijama BiH ustupi i tu nije problem. Sve drugo je imovina entiteta. U pravnom pogledu državna imovina riješena je Dejtonskom sporazumom. Kad su se sukobljene strane dogovorile o granicama, tog momenta riješeno je pitanje imovine. Čak i Zakon o privatizaciji jasno je razgraničio imovinu po entitetima.

* GLAS: Smatrate li da se možda na sličan način i preko "slučaja Sejdić i Finci protiv BiH" pokušava na brzinu doći do korjenitih ustavnih promjena?

RADULj: Ima odluka kojom sud ukazuje na neravnopravnost građana jedne države i ona se može riješiti jednom odredbom da se da pravo da se za članove Predsjedništva mogu birati i ostali. Ali taj momenat se koristi da bi se Ustav što radikalnije promijenio u smislu slabljenja entiteta. Ali to već spada u domen politike.

* GLAS: Šta se sada dešava nakon što ste uložili žalbu Okružnom sudu Banja Luka i nakon što je pala presuda o isplati 64 miliona KM Islamskoj zajednici za porušene džamije?

RADULj: Koliko znam, Islamska zajednica uložila je reviziju Vrhovnom sudu i to se sad rješava. Ali IZ BiH je podnijela još tužbi za rušenje džamija u Trebinju, Stocu, Gacku, Bileći. Interesantno je da su oni sada u ovim tužbama tužili opštine, RS, ali i državu BiH. Treba naglasiti da je Vlada RS do sada dala više od milion maraka za obnavljanje džamije Ferhadije u Banjoj Luci i da izdvaja nove tranše.

* GLAS: Šta je sa velikim materijalnim i nematerijalnim potraživanjima od RS u iznosu od oko 1,2 milijardi KM?

RADULj: Najveći broj tužbi i zahtjeva prema RS su tužbe stanovnika RS koji traže odštetu za smrt članova porodice, za ranjavanje, i za materijalnu štetu u ratu. Prvo, radi se o jednokratnoj naknadi nematerijalne štete. Mi imamo u radu oko 28.000 takvih predmeta, a precizirano je ko koliko dobija. Drugi problem su materijalne štete, što je vrlo teško za odlučivanje jer nema preciziranog pravila. Tu idemo dosta obazrivo i to rješavamo uz saglasnost Ministarstva finansija RS.

* GLAS: Kakva je situacija sa imovinsko-pravnim poslovima oko autoputa Banja Luka - Gradiška?

RADULj: Krajem 2008. godine formirali smo Odjeljenje za eksproprijaciju, napravili dogovor sa Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove i za kratak rok smo napravili uspješan posao. Prilikom otvaranja mahovljanske petlje i premijer RS Milorad Dodik konstatovao je da već imamo građevinsku dozvolu, što je rijetkost u tom poslu. Za oko 35 miliona KM, riješeno je oko 65 odsto tog posla.

Vidović pravio probleme zbog tužbe

* GLAS: Kako komentarišete uzurpacije i falsifikate preko kojih je banjolučki biznismen Jovan Vidović privatizovao, odnosno prisvajao tuđu imovinu?

RADULj: Sjedište Pravobranilaštva u Banjoj Luci je konsultovano i učestvovalo je samo u dva predmeta i tu smo uložili žalbe i tužbe. Pri tome smo imali čak probleme i pritiske od Jovana Vidovića. Radi se o zemljištu iza hotela "Vidović", gdje se sada nalazi parking. Djevojka koja je vodila taj postupak došla je do podataka da je to eksproprisano zemljište. A u predmetu se pojavio dokument koji govori da je Vidović vlasnik, što je falsifikat. Tu smo mi uložili tužbu Okružnom sudu za poništavanje toga i to je aktuelno.

Slučajevi "Cvjećara" i "Betonskih proizvoda" su bili u okviru privatizacije pa je Pravobranilaštvo tu bilo isključeno. Mi prema zakonu provjeravamo ugovore gdje se vrši promet nekretnina između države, odnosno lokalne zajednice i drugog lica. Ali treba postaviti pitanje kako to da je Vidović zauzeo zemljište koje je bilo planirano za izmještanje banjolučke pijace. Dakle, neko ko je planirao tada znao je da je to opštinsko, državno zemljište. Odjednom, više to nije, nego sada pijaca treba da se izmjesti negdje drugo.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica