Milanka Babić, profesor na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, za “Glas Srpske”: Važno sačuvati ćirilicu kao kulturno nasljeđe
Često se postavlja pitanje na koji način sačuvati i zaštiti ćirilicu kao dio kulturnog nasljeđa i to pitanje je aktuelno, s obzirom na to da je, odavno istisnuta iz svakodnevne upotrebe u zemljama srpskog jezika, ćirilica dobila vrijednost kulturnog spomenika koji civilizovano društvo treba da sačuva u svom kulturnom nasljeđu i time tu vrijednost otrgne od zaborava.
Kazala je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” profesorica Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milanka Babić. Ona je jedna od učesnica Foruma o ćirilici, koji se održava danas u Banjaluci.
GLAS: Kako na najbolji način da zaštitimo ćirilicu, kao dio kulturnog nasljeđa?
BABIĆ: Da bi se sačuvalo pismo s kojim su Srbi ušli u svjetsku istoriju i u zajednicu civilizovanih naroda još prije deset vijekova, potrebno je nametnuti i svim relevantnim faktorima zakonodavno-izvršne vlasti i kulturnim i vaspitno-obrazovnim institucijama pitanje kako ćirilici umjesto arhivsko-muzejske udahnuti vrijednost funkcionalnog pisma koje može da se izbori sa dominacijom latinice u javnoj upotrebi. Upotreba ćirilice predstavlja rijetke izuzetke, koji su ili zakonski nametnuti, kao npr. obavezni programski sadržaji u školskim programima bivših jugoslovenskih istojezičkih republika ili Ustavom Republike Srbije propisana službena upotreba ćiriličnog pisma. U Ustavu Republike Srpske garantuje se ravnopravnost ćirilice i latinice, dok je u praksi to demantovano dominacijom latinice.
GLAS: Kako je nastala neravnopravnost i jedno pismo postalo dominantnije?
BABIĆ: U latinici Srbi manje iritiraju Hrvate, bliže su progresivnom Zapadu u odnosu na proruski Istok, lakše se prevode u Bosance, zatim i u Crnogorce i time se njihov uticaj na Balkanu u svakom smislu neutrališe. To su osnovne težnje antisrpske političke elite koje su bile na snazi u svim zajedničkim nam državama. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca započet je proces jugoslavizacije Srba kroz njihovu latinizaciju, da bi se u SFRJ razvile najperfidnije forme zatiranja i samozatiranja srpskog nacionalnog i kulturnog identiteta u prividnoj ravnopravnosti ćirilice i latinice, što je provođeno na način da ćirilica nikad nije bila ravnopravna sa latinicom, iako su to državne norme i savezni zakoni proklamovali. Ideološki izjednačena sa srpskim nacionalizmom i hegemonijom najbrojnijeg naroda u zajedničkoj državi, ćirilica nije upotrebljavana u Hrvatskoj, takođe je od sedamdesetih godina 20. vijeka zanemarljiva i njena upotreba u BiH.
GLAS: Gubljenjem identiteta i pisma, prestaje i postojanje?
BABIĆ: Srpski jezik i njegovo autentično pismo ćirilica predstavljaju identitetsku vertikalu koja objedinjuje jedinstvenu nacionalnu kulturu. Ta vertikala je garancija postojanja i u budućnosti. Kada jedan narod uništi sopstvenu kulturu zarad integrisanja u tuđoj, tada i prestaje da postoji. Uključivanje u svjetske tokove ne podrazumijeva zatiranje identiteta, kao što ni učenje stranih latiničnih jezika ne podrazumijeva da je to nemoguće bez aktivne upotrebe latinice. Svjetski prostor je multilateralan i ne obavezuje ni na kakvu unifikaciju, kao što ni englesko-srpska bilingvalnost ne znači ni jednojezičnost ni jednoazbučnost u latinici. Neodrživa su obrazloženja da je u oblastima informatičke pismenosti ćirilica nepodesno pismo, što naučnotehnološki razvoj u ruhu ruske i bugarske ćirilice jasno pokazuje i spadaju u brojne izgovore i opravdanja zašto našom pismenošću dominira latinica i zašto joj treba sačuvati to mjesto.
GLAS: Kako ćirilici vratiti status koji je imala i popraviti trenutno stanje?
BABIĆ: Da bi ćirilica vratila status u srpskom jeziku koji je imala - vrlo je dug put povratka, ali svakako kraći, ako postoji volja u srpskoj filologiji i politici, od puta njenog progona iz savremene nacionalne kulture. Bez donošenja zakona o jeziku i pismu, bez razvijanja ljubavi prema nacionalnoj kulturi i bez njegovanja kod mladih kulture pamćenja i čuvanja tradicije i u tradiciji ćirilične pismenosti stvorenih vrijednosti koje narod određuju i razlikuju ga od drugih - to srpsko, isključivo srpsko pismo, nikada neće vratiti svoj status u srpskom jeziku koji je imalo prije najezde latinice.
GLAS: Kakav je značaj održavanja Foruma o ćirilici?
BABIĆ: Organizovanje Foruma o ćirilici pokazuje da se otvara diskusija o uočenom problemu, pokazuje da se ugroženom statusu ćirilice posvećuje institucionalna pažnja, što je bitan korak ka redefinisanju relacija koje određuju upotrebu jezika i pisma. Forum je u tom smislu korak bliže nasušnom cilju revitalizovanja ćirilice u kulturi srpskog jezika, a time i srpskog naroda u cjelini. Od daljih - konkretnih koraka - zavisiće da li je u pitanju samo deklarativno ili će to biti i pragmatičko djelovanje.
Potisnutost i skrajnutost
GLAS: Zašto je ćirilica postala toliko skrajnuta i potisnuta?
BABIĆ: Ćirilica se u javnom životu, u medijima svih vrsta - od portala do javnih servisa, u izdavaštvu - i u udžbenicima i u beletristici rijetko upotrebljava i odavno je uzmakla pred latinicom. Potvrda ima na sve strane, a odnos savremenog govornika srpskog jezika u svim navedenim područjima, pa i u Republici Srpskoj, najjasnije reflektuju nazivi firmi i reklama na tzv. bilbordima - već je za čuđenje kada se na njima nađe neki ćirilicom zapisan manipulativni slogan namijenjen potrošačima. To pokazuje da se Srbi u 21. vijeku, kao i u 20, osjećaju komotnije u latinici, da su u njoj bliže svemu onome što nisu i deklarativno ne žele biti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
