Grozdana Olujić bajkama liječila ljudske nedaće
Beograd - Stvarala je bajke iz potrebe da se ljudska nevolja prevaziđe i bar prividno izliječi, da čovjek makar u priči odskoči iznad svih nedaća, iznad samog sebe, da savlada prostor i vrijeme, otpore, prepreke i sudbinu.
Ovako bismo mogli da opišemo neka djela koja je pisala mnogima draga Grozdana Olujić. Bila je književnica, esejista i prevodilac, a prije svega, bila je neko ko je kroz riječi širio bajkovitost i smiraj.
Preminula je u Beogradu, u 85. godini, i njen odlazak je veliki gubitak za cjelokupnu istoriju srpske književnosti.
Poznate su njene zbirke bajki “Sedefna ruža i druge bajke”, “Nebeska reka i druge bajke”, “Kamen koji je leteo”, “Snežni cvet”, “Jastuk koji je pamtio snove” i roman bajka “Zvezdane lutalice”.
Decenijama je zastupljena u domaćoj lektiri za osnovce, ali i u lektiri za studente komparativne književnosti na nekoliko američkih univerziteta. U njenim bajkama izgleda kao da je sve slučajno, a u stvari uopšte nije. Potrebno je otvoriti oči i shvatiti smisao slučaja i tada on prestaje da bude slučaj, već postaje stvarnost. Da li će sudbina u bajci teći rijekom romana, tragedije i komedije kod nje je uvijek zavisilo od snage junaka. Jedan od bitnih elemenata bajki kod Grozdane Olujić jeste čovjek, čovjek je u centru svega. Ona gaji neizmjernu ljubav prema čovjeku. Čovjek je u njenim bajkama snažan, odolijeva iskušenjima, pobjeđuje čak i natprirodne sile.
Predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske Predrag Bjelošević kazao je da je ovo veliki gubitak za srpsku književnost.
- Ona je jedan od najznačajnijih srpskih pisaca, i kao romanopisac i kao bajkopisac. Njenu vrijednost najbolje potvrđuje broj stranih jezika na koje su njena djela prevedena. Koliko se sjećam, ona je bila dobitnik NIN-ove nagrade 2009. godine, u vrijeme kada je to bilo teže dobiti, kada je bila veća konkurencija. To je veliki gubitak za srpsku književnost. Ona se nalazi i u lektiri za osnovnu školu u Republici Srpskoj - kazao je Bjelošević.
Prvi roman, “Izlet u nebo”, objavila je 1958. godine, a uslijedili su “Glasam za ljubav” (1963), “Ne budi zaspale pse” (1964), “Divlje seme” (1967), “Glasovi u vetru” i “Preživeti do sutra” (2017).
Zbog visokih umjetničkih dometa proglašena je počasnim građaninom Osla i nosilac je danskog Viteškog ordena Daneborg. Bezmalo sve njene kratke priče iz zbirke “Afrička ljubičica” uvršćene su u antologije širom svijeta - u Njemačkoj, Izraelu, Rusiji, Indiji, Engleskoj, Americi, Francuskoj, a priča “Igra” nagrađena je na konkursu za najbolju svjetsku kratku priču u Njemačkoj.
Pored svih najvažnijih domaćih nagrada - tri nagrade Zmajevih dečjih igara, priznanja “Politikinog zabavnika”, “Mlado pokolenje”, “Zlatni leptir”, “Stara maslina”, NIN-ova nagrada, “Bora Stanković” za cjelokupno djelo, Grozdana Olujić dobila je i nagradu Svjetske akademije za umjetnost i kulturu.
Predajući joj Povelju za životno delo Udruženja književnika Srbije 2004. godine, tadašnji predsjednik Slobodan Rakitić istakao je da je književno djelo Grozdane Olujić od izuzetnog značaja za srpsku kulturu i “baština srpskog naciona”.
Oslikane epohe
O značaju autorke Grozdane Olujić za srpsku, jugoslovensku, ali i svjetsku, književnost pisali su brojni književni kritičari poput Aleksandra Jovanovića, Ivana V. Lalića, Dragana Lakićevića i Slobodana Ž. Markovića. Nijedan od njih nije mogao da ospori nevjerovatan talenat i novi stil koji je u našu književnost uvela Olujićeva.
Svaka od epoha u kojima je stvarala, od 60-ih godina do današnjih dana, živo je oslikana u njenim romanima i bajkama. Prilagođenost vremenu i, u krajnjoj liniji, razmišljanima čitalačke publike učinila je Olujićevu jednim od najomiljenijih pisaca za djecu i mlade.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
