Božji ljudi kao opomena

Mirna Pijetlović
Božji ljudi kao opomena

Banjaluka - Dokumentarni film o pjesniku, šizofreničaru i oceubici naziva "Božji ljudi" bavi se društveno odgovornom temom, koja je okupirala banjalučke reditelje Vojislava Ercega i Duška Stanivuka da ovu mističnu priču ispričaju filmskim jezikom.

Početkom 2013. godine započeli su istraživački rad, ujedno diplomski rad Vojislava Ercega, na filmu radnog naziva "Benjamin", a krajnjeg "Božji ljudi".

- Usljed nedostatka finansijskih sredstava početkom 2014. godine bili smo primorani da zaustavimo snimanje, ali ne i da napustimo projekat - rekao je Erceg.

Prikupljajući sredstva, istovremeno su montirali i obrađivali do tada snimljeni materijal.

Priča počinje 2009. godine kada je stravičan zločin uznemirio stanovnike Velike Kladuše. Duševni bolesnik T. P. počinio je oceubistvo. Tri godine proveo je na Psihijatrijskom odjeljenju Kliničkog centra u Sarajevu, nakon čega je pušten na slobodu.

- Ono o čemu je crna hronika lokalnih i regionalnih novina brujala, stavljajući pod verbalnu giljotinu duševno bolesnog T. P., koji je zbog posljedica neliječene šizofrenije nesvjestan i u stanju krajnje neuračunljivosti počinio oceubistvo, djelovalo je na nas kao uznemirujući krik epifanije i podsticaj da se upustimo u snimanje ove filmske priče - ispričao je Erceg.

Prema njegovim riječima, pokušali su da na filmski način dokumentuju kako stvarnost iskušava duševne bolesnike.

- Suočavamo se sa problemom za koji ponekad pomislimo da nas zaista guta: pjesnik - oceubica, duševni bolesnik, problem prihvatanja bolesti, njegov odnos prema okolini, te odnos okoline prema njemu. Tu je i nemotivisano ubistvo, napokon upoznavanje sina T. P., Benjamina - jedna egzistencija pred zidom, red i zakon bolesti u neredu jedne države kakva je BiH. U filmu prikazujemo i opsjednutost T. P. i Benjamina religijom i Bogom, dušom, "Božjih ljudi" predodređenih za život na marginama. Nije to proces stvaralačkog rada, već odgovornost prema stvarnosti - zaključuje Erceg.

Snimanje

- Snimanje filma trajalo je 23 dana, a snimali smo na lokacijama u Velikoj Kladuši, Bihaću, Novom Sadu, Beogradu i Banjaluci. Ono što nam nedostaje su neophodna finansijska sredstva kako bismo nastavili snimanje i doveli ovu priču do kraja - rekao je Vojislav Erceg.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana