Oaza pravoslavlja u Dobrunskoj Rijeci

- Crkva je postala premala da primi sve vjernike, posebno u dane velikih pravoslavnih praznika. Nedjeljom svetoj liturgiji prisustvuju i seljaci iz okolnih sela koji se kasnije okupe u parohijskom domu, uz trpezu ljubavi, gdje se pomire zavađeni, vide odavno neviđeni i svi se u miru raziđu - priča iguman manastira Svetog Nikolaja Jovan Gardović.

U manastirskom konaku smještena je i redakcija časopisa Mitropolije dabrobosanske "Dabar". Do sada je izašao 51 broj ovog časopisa koji se distribuiše putem crkvenih opština u Republici Srpskoj, Srbiji i Crnoj Gori, kao i u dijaspori.

- Uređivačka koncepcija "Dabra" postavljena je na jevanđelju i u njemu se obrađuju teme koje prenose univerzalnu poruku tako da su sadržaji iz prvog aktuelni i u posljednjem broju. U jednom broju je obrađen pojam mržnje kao jednog od najopasnijih ljudskih grijehova. Mržnja dovodi do raskola u porodici, u društvu, među liderima političkih stranaka, zbog nje je u prošlosti udarao brat na brata. Ali mržnja se može ugasiti vjerom u Boga i oprostom i pomirenjem - ističe Gardović.

Za razliku od "Dabra", časopis Srpskog sokolskog društva "Soko" bavi se temama namijenjenim mladim ljudima.

- Što se tiče izdavačke kuće "Dabar", ona je do sada štampala na desetine udžbenika za Bogosloviju u Foči, zatim za Bogoslovski fakultet "Sveti Vasilije Ostroški". Rađeno je i na ozbiljnijim i zahtjevnijim projektima kao što je "Srbljak svih srpskih svetitelja", koji su kanonizovani i to u dva toma na 1.600 stranica - podsjetio je Gardović.

Naglašava da su izdali i "Zakonopravilo Svetog Save", u čemu su im pomagali stručnjaci iz ove oblasti.

- Planiramo da pripremimo i objavimo "Žitija svih srpskih svetitelja" jer su generacije mladih u nekim prošlim vremenima više znale o Kantu i Hegelu, njihovoj filozofiji i životu nego o Svetom Savi, Stefanu Nemanji ili Stefanu Dečanskom - navodi Gardović.

Kompletan posao u vezi sa izdavaštvom obavljaju monasi Jovan, Serafim i Gavrilo uz pomoć Miroslava Dulovića i višegradskih novinara.

Svi manastirski poslovi obavljaju se uz šapat molitve.

- Molitva je po definiciji razgovor duše sa Bogom. Potrebno je svakodnevno se moliti pred ikonom, jer se tako otvara duša, čovjek se ispovijeda iskrenije i slobodnije nego pred prijateljem ili sveštenikom. Da ne bi doživio duševni krah, čovjek spas traži u molitvi. To najbolje pokazuje primjer umornog seljaka, koji se smireno moli na liturgiji, a onda preporođen izlazi iz hrama - priča Gardović.

Podsjeća na veliki značaj praznika nad praznicima.

- Na Vaskrs svojim najbližim kao najveći dar darujemo zagrljaj, osmijeh i ljubav jer porodica je crkva. Crkva nije kamen iz manastira dobrunskog koji je obrušavan i obnavljan više puta, crkva je kad na pravoslavni praznik domaćin u svetinju dođe sa domaćicom i dječicom, sa djedom i babom, na liturgiju i pričešće. To je živa crkva koja je milom Bogu draga - ističe Gardović.

Kaže da ako crkva ima dobrog vjernika, pravog hrišćanina, onda ima i vrijednog građanina.

- Vjerniku koji se drži hrišćanskih pravila, savjeta svetih otaca i jevanđeljskih poruka, i ne krade i ne laže, treba da se raduje svako društvo i država - zaključuje Gardović.

Crkva brvnara

Monaštvo manastira Svetog Nikolaja svetu službu služi i u crkvi brvnari u selu Vaganu.

- Vagan je u prošlosti imao posebnu vezu sa manastirom Uspenija presvete Bogorodice u Dobrunu i bio je njen skit u koji su stariji monasi odlazili uz veliki post u ovaj hram na poslušanje. Kad je čovjek sam, on vidi božiju moć kroz svaku travku, list ili cvijet i tako se sagledava stvarnost i pobjeđuje strah od smrti, ali i od Boga - kaže iguman Jovan Gardović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.