I Sibir se topi, ne samo Grenland: Nestaje i “trajni mraz”

Čudnovate stvari poput pronađene vučje glave na sjeveroistoku Sibira, koja je bila stara 32.000 godina i očuvana u ledu 20 metara pod zemljom, sve češće se pojavljuju na zemlji koja je i ranije imala običaj da izbaci i čitavog zamrznutog mamuta.

Topljenje trajnog mraza – uz ostale promjene izazvane globalnim zagrevanjem – preoblikuje Jakutsk, ovu zabačenu oblast nekada poznatu kao Kraljevstvo zime. Ovo je jedno od najhladnijih naseljenih mjesta na zemlji ogromne površine. Jakutija bi, da je nezavisna, bila osma po veličini država na svijetu.

Gubitak permafrosta deformiše zemljište i uništava kuće i štale. Obrasci migriranja životinja koje su se ovdje lovile vijekovima neprestano se mijenjaju, a gotovo svakog proljeća dolazi do ozbiljnih poplava.

Voda koja je već isprala zemljane puteve i podigla leševe iz grobova, prijeti da potpuno poplavi čitava sela.

Urođenici su u većoj opasnosti nego ikada. Osjećaju se potpuno bespomoćno.

“Sve se mijenja, ljudi pokušavaju da shvate kako da se prilagode”, kaže Afanasil V. Kudrin (63), poljoprivrednik iz Nalimska, sela koje broji 525 stanovnika. “Treba nam da se hladnoća vrati, ali je sve toplije, toplije i toplije.”

Klimatske promjene su globalni fenomen, ali su promjene naročito osjetne u Rusiji gdje trajni mraz pokriva čak dvije trećine zemlje do kilometra i po dubine.

“Ljudi ne uviđaju razmjere ovih promjena, niti se vlada time bavi”, ističe Aleksandar N. Fedorov, zamjenik direktora Instituta Melnikov, istraživačkog tijela u Jakutiji koje se bavi trajnim mrazom.

Jakutija čini blizu 20 odsto Rusije, predijeli su nepregledni, a saobraćaj vrlo ograničen. U ovoj oblasti živi manje od milion ljudi, a na dalekom sjeveroistoku koji se u potpunosti nalazi iznad Arktičkog kruga, leži oblast Srednekolimsk veličine Grčke. U svega deset sela živi osam hiljada stanovnika. Ova oblast je sinonim za zabačene krajeve. Carica Elizabeta prve istaknute političke zatvorenike izgnala je u Srednekolimsk 1744. godine. Iz Sankt Peterburga je tada bilo potrebno godinu dana da se stigne u Srednekolimsk. U Jakutiji postoje dva puta, a jedan od njih koji su sagradili zatvorenici iz Gulaga još uvijek nije asfaltiran.

Ljeto je u Srednekolimsku nekada trajalo od 1. juna do 1. septembra, ali sada počinje nekoliko nedjelja ranije i isto toliko kasnije se završava. Januarske temperature su se ranije kretale oko -59 stepeni Celzijusa, a sada su oko -46.

Prosječna temperatura na godišnjem nivou u Jakutsku je sa -10 stepeni porasla na -7,5 stepeni Celzijusa, navodi Fedorov.

Toplije zime i duža ljeta polako tope smrznutu zemlju koja pokriva 90 odsto Jakutije. Površinski sloj koji se otkravljuje ljeti, a zatim ponovo smrzava na zimu, sada ide i do tri metra dubine, dok je ranije najveća dubina iznosila manje od metra.

Zemlja je, takođe, vlažnija. Snijeg i kiša formiraju izolacioni sloj koji ubrzava otapanje dubljih slojeva. Maltene svakog maja dolazi do poplava.

Ne samo da su se promjenile rute kojima se irvasi kreću, već šume nastanjuju nepoznate vrste insekata i biljaka.

Lovci u Nalimsku, 18 kilometara sjeverno od Srednekolimska, nekada su ribu skladištili sedam metara duboko u permafrostu koji je predstavljao vrstu prirodnog zamrzivača. Sada meso truli.

Selo Berjozovka plavi se svakog proljeća već čitavu deceniju. Broji oko 300 stanovnika koji se moraju popeti na brodiće da se ne bi udavili, a Berjozovka je jedino mjesto na kojem žive Eveni, ili Lamuti, tungusko-mandžarski narod i tek jedno od brojnih urođeničkih plemena.

“Pričalo se o napuštanju sela, ali ljudi nisu htjeli da se isele”, kaže Oktijabrina R. Novoseltseva koja se nalazi na čelu Udruženja urođeničkih naroda sa sjevera u Srednekolimsku. “Izgubili bi sve, njihova kultura bi nestala.”

Vlada u udaljenoj Moskvi je apstraktni koncept. Mještani su prepušteni sami sebi.

Čak i državnim organizacijama i institutima nedostaju sredstva za komplikovani rad na terenu neophodan da bi se adekvatno odgovorilo na topljenje trajnog mraza. Ne mogu da izmjere ni, na primjer, koliko metana mikrobi u otopljenoj zemlji proizvode i tako doprinose globalnom zagrijavanju.

“Ne sprovodi se monitoring, tako da moramo da pažljivo posmatramo i vidimo šta će se dogoditi”, kaže Jevgenij M. Slepcov koji upravlja oblašću Srednekolimska.

Dok se trajni mraz topi, dijelovi zemljišta tonu i transformišu teren u naizmjenični niz kratera i brijegova – termokarst.

Poljoprivrednici u Jakutiji zamijenili su krave domaćim konjima. Oni manje jedu, ali i daju manje mlijeka, a tržište konjskog mesa je ograničeno. Kada kopitima ne uspiju da prodru kroz naslage snijega i leda u potrazi za hranom, umiru.

Nikolaj S. Makarkov (62) zida novu kuću. Umoran je od renoviranja stare koja je potonula čak četiri puta.

Prije mnogo godina, seoski put išao je ravno, a čitavom njegovom dužinom nizale su se štale. Blatnjava staza ispunjena kraterima sada jedva da podsjeća na taj put. Napuštene kuće naginju se pod čudnim uglom.

“Kao da je bio rat”, kaže Makarkov čija je nova kuća podignuta od zemlje stubovima ukopanim u permafrost – makar tamo gdje ga još uvijek ima – skoro pet metara.

“Uskoro neće biti zemljišta na kojem ćemo moći da podignemo kuće u ovom selu. Ja ću živjeti još trideset ili četrdeset godina i nadam se da će mi kuća potrajati makar toliko.”

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.