“Glasov” vodič kroz svjetska prvenstva - Meksiko 1986.: Božja ruka malog zelenog

Kolumbija je prvobitno trebalo da organizuje Svjetsko prvenstvo i domaćinstvo joj je dodijeljeno 1974. mada je predsjednik države bio protiv toga jer finansijski nisu mogli da isprate dolazak 24 ekipe, ali se kasnije predomislio. Ipak, Kolumbijci su odustali od organizacije 11. marta 1983. i FIFA je Mundijal dodijelila Meksiku koji je imao iskustva odranije dok su se SAD i Kanada žestoko borili da dobiju domaćinstvo te su imali podršku predsjednika Svjetske kuće fudbala Žoaa Avelaža. Ipak, zbog manjka stadiona sa potrebnim kapacitetom tribina nisu prošli pa su se Meksikanci prihvatili posla, a nije ih poremetio ni snažan zemljotres koji je pogodio tu zemlju samo godinu prije početka takmičenja. Utakmice su igrane u 11 gradova Sijudad Meksiku (“Asteka”, 114.600 - “Olimpiko Universitario”, 72.212), Gvadalahari (“Halisko”, 66.193), Puebla Sitiju (“Kvatemok”, 46.416), San Nikolasu de la Garzi (“Universitario”, 43.780), Nezahualkojoti (“Neza”, 34.536), Toluki (“Nemesio Diez”, 32.612), Irapuatu (“Serhio Leon Čavez”, 31.336), Leonu (“Nou Kamp”, 30.531), Kveretaru (“La Koregidora”, 38.576), Montereju (“Tehnologiko”, 33.805), Zapopanu (“Tres de marzo”, 30.015).

Kvalifikacije su donijele rekordan broj učesnika - 121, a tri države su debitovale Kanada, Danska i Irak kojem je to bilo jedino učešće za sada. Sistem takmičenja promijenjen je u odnosu na prethodni Mundijal u Španiji i 24 ekipe bile su podijeljene u šest grupa iz kojih su prva dva tima išla dalje uz još četiri najbolja trećeplasirana tima.

Nakon SP u Španiji ukraden je bivši trofej svjetskog prvaka - boginja Nika koju je Brazil dobio u trajno vlasništvo. Ukradena je 19. decembra 1983. godine pretopljena i prodata kao zlato.

Takmičenje je otvorio svjetski šampion Italija mršavim remijem (1:1) protiv autsajdera Bugarske i stali su već u osmini finala protiv evropskog šampiona Francuske (0:2). Sjajna generacija “trikolora” bila je u naletu predvođena Mišelom Platinijem, Alanom Žiresom, Luisom Fernandezom... koja je osvojila EP dvije godine ranije. Polufinale im je ponovo donijelo obračun sa Zapadnom Njemačkom, ovaj put bez nevjerovatnih grubosti viđenih u Španiji. Poraz (0:2) je značio da će igrati za treće mjesto sa Belgijom koja se kroz iglene uši provukla iz grupe. Francuzi su slavili sa 4:2, nakon produžetka.

• - Selekciju Meksika sa klupe je predvodio srpski stručnjak Velibor Bora Milutinović kojem je to bilo prvo od pet učešća na SP sa pet različitih ekipa.
• - Prvi poraz u kvalifikacijama Zapadna Njemačka doživjela je 16. oktobra 1985. godine na svom terenu u Štutgartu od Portugalije (0:1) i to u 37. utakmici.
• - Škotski selektor Džok Stejn preminuo je 10. septembra 1985. godine od posljedica srčanog udara tokom kvalifikacinog meča protiv Velsa kada je Dejvi Kuper iz penala izjednačio na 1:1, što je značilo da će Škoti igrati interkontinentalni baraž sa Australijom kojeg su na kraju prošli. Ekipu je sa klupe predvodio slavni Aleks Ferguson.
• - Stadion “Asteka” drugi put bio je domaćin finala, a na njemu je odigrano čak 20 utakmica. Upravo na tribinama ovog zdanja prvi put je viđen meksički talas popularno nazvan ole.

Nijemci nisu briljirali, ali su disciplinom rušili rivale i stigli do finala. Ipak, čuvena njemačka upornost nije dala rezultat protiv možda i najboljeg fudbalera svih vremena. Pele je obilježio jedan period svjetskog fudbala, a sada je Maradona stupio na scenu. Popularni mali zeleni bio je enigma za sve protivnike. Svojom harizmatičnošću i fenomenalnim partijama obilježio je Mundijal, a njegova Argentina vrebala je svoju šansu iz prikrajka. U grupi je pobijedila Južnu Koreju (3:1), remizirala sa Italijom (1:1) u sudaru posljednja dva šampiona i nadigrala Bugarsku (2:0). Prvo mjesto u grupi donijelo je ljutog južnoameričkog rivala Urugvaj (1:0) u osmini finala, a onda je uslijedila najčuvenija utakmica u istoriji svjetskih prvenstava. Argentina i Engleska nisu se podnosile od SP 1966., što je eskaliralo nakon rata na Folklandskim (Malvinskim) ostrvima 1982. godine. Britanci su porazili Argentince koji su bili željni pobjede na terenu. Očekivao se rat na terenu, a Maradona je postigao najčuveniji gol u istoriji Mundijala. Legenda kaže da je svih 114.580 navijača na stadionu “Asteka” 22. juna 1986. godine vidjelo Maradonin gol rukom kada je nadskočio golmana Petera Šiltona u 51. minutu, ali ga nije vidio glavni sudija Ali bin Naser iz Tunisa koji ga je priznao. Maradona je kasnije rekao da nije on igrao rukom već da je to bila božja ruka. Samo četiri minuta kasnije Maradona je izveo najčuveniji slalom na fudbalskom terenu. Loptu je uzeo na svojoj polovini, u sprintu nanizao četiri engleska igrača kao i Šiltona te postigao gol za 2:0. poraz je ublažio Gari Lineker u 81. minutu, ali gorčina poraza i dalje postoji kod svih Britanaca. Maradonin dres sa tog meča kojeg je mijenjao sa Stivom Hodžom prodat je ove godine na aukciji za 9,2 miliona dolara.

Sa dva gola Maradona je srušio Belgiju (2:0) u polufinalu, a onda je uslijedio veliki obračun za Zapadnom Njemačkom. Vodili su “gaučosi” golovima Hozea Brauna (23') i Horhea Valdana (55'), a Nijemce su u igru vratili Karl Hajnc Rumenige (74') i Rudi Feler (80') da bi drugi trofej svjetskog prvaka Argentini, koju je sa klupe predvodio Karlos Bilardo, donio Horhe Buručaga u 83. minutu. Njemački selektor Franc Bekenbauer izgubio je finale i kao igrač 1966. godine.

Lineker tresao mreže

Titulu kralja strijelaca prvi put ponio je jedan Englez Gari Vinston Lineker i to sa šest golova što je bilo treći put zaredom. Na prve dvije utakmice grupne faze nije se upisao među strijelce, da bi postigao het-trik protiv Poljske (3:0). Zatim je dva dao protiv Paragvaja (3:0) u osmini finala, a onda jedan protiv Argentine (1:2). Još četiri gola dao je na SP 1990. u Italiji. Za reprezentaciju Engleske igrao je od 1984. do 1992. godine, upisao 80 nastupa i postigao 48 golova. Rođen je 30. novembra 1960. u Lesteru za koji je igrao od 1978. do 1985. godine. Iduće sezone nosio je dres Evertona, a zatim tri godine bio član Barselone. U Totenhem je prešao 1989. i ostao do 1992. kada se otisnuo u Japan i igrao za Nagoju do 1994. godine. Posljednjih godina radi kao sportski komentator-analitičar za brojne medije.

Urugvajski reprezentativac Hoze Batista najbrže je zaradio crveni karton u istoriji SP. Njega je na utakmici protiv Škotske francuski sudija Žoel Kini isključio u 56 sekundi susreta poslije prekršaja nad Gordonom Strahanom.

Stara praksa “plavih”

Jugoslavija je nastavila sa praksom da igra na svakom drugom Mundijalu počev od 1974. godine pa i nakon nastupa u Španiji nije izborila plasman u Meksiko.

U grupi sa Francuskom, Bugarskom, Luksemburgom i Istočnom Njemačkom “plavi” su zauzeli četvrto mjesto što je bilo jedno od najlošijih plasmana ikada. Počelo je remijem bez golova protiv Bugarske u Beogradu, a onda su uslijedile pobjede u Lajpcigu nad Nijemcima (3:2) i Luksemburga u Zenici (1:0).

Petrović od povjerenja

Sudija Zoran Petrović imao je čast da bude prvi Jugosloven koji je vodio dvije utakmice na SP. Prva je bila Irak - Meksiko (0:1), a druga Zapadna Njemačka - Maroko (1:0). Tri puta bio je pomoćni sudija.

Novi remi bez golova viđen je protiv Francuske u Sarajevu kada je u desetom minutu utakmica bile prekinuta zbog nestanka struje i nastavljena nakon 15 minuta. Gostujuća pobjeda nad Luksemburgom (1:0) dala je nadu da će biti izborena viza za Meksiko, a onda su uslijedili porazi od Bugarske (1:2), Istočne Njemačke (1:2) u Beogradu kao i Francuske u Parizu (0:2). Jugoslavija je bila četvrta sa osam bodova, ispred su bili I. Njemačka (10), Bugarska (11) i Francuska (11) dok je Luksemburg ostao na nuli. Ostaće zapisano da je selektor “plavih” Miloš Milutinović ekipu odveo u Bugarsku na dan utakmice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.