Ranko Škrbić, nekadašnji košarkaš a danas ugledni sport

Glas Srpske
Ranko Škrbić, nekadašnji košarkaš a danas ugledni sport

Potkozarje je pripadalo samom vrhu krajiške košarke. Izrasli smo kao klub i svi su nas respektovali kad su dolazili na utakmice u Aleksandrovac, rekao Škrbić

PREDSJEDNIK Organizacionog odbora za obilježavanje jubileja Igokee, Ranko Škrbić, koji je inače prvi čovjek Borac Nektara Banja Luka, svojevremeno je bio odličan košarkaš i jedan od talentovanijih igrača na ovim prostorima. Nedavno, u pauzi sjednice Organizacionog odbora, Škrbić se prisjećao svog igračkog vremena: - Kad smo mahom igrali "beton lige", tačno se znalo koji klubovi imaju znalce. Potkozarje je pripadalo samom vrhu krajiške košarke. Već smo izrasli kao klub i svi su nas respektovali kad su dolazili na utakmice u Aleksandrovac. Vrijeme je to kada je jedan od najvećih košarkaških stručnjaka na ovim prostorima Milan Tošić - Prle, koji je sa Rankom Žeravicom vodio reprezentaciju Jugoslavije i osvojio zlatnu medalju na prvenstvu svijetu u Ljubljani, želio da stvori, kroz Košarkaški klub Vremeplov, jezgro najtalentovanijih mladih košarkaša iz Krajine, kao temelj za budući evropski klub. Škrbić je na spisku Tošića bio u samom vrhu. Priča o tom vremenu: - Iz Potkozarja sam prešao u Vremeplov. Ali, ni u snu nisam mislio da će to tada toliko povrijediti moje klupske drugove. Vrijeme je to kad je sport bio i vid druženja i neraskidivih prijateljstava, pa se odlazak iz kluba tumačio kao svojevrsna izdaja. Poslije ću se vratiti u Potkozarje, odigrati možda najbolje sezone u svojoj košarkaškoj karijeri, ali je stalno ostala neka sjenka zbog mog prelaska u drugi klub. Nisam siguran da mi je saigrač i prijatelj Milorad Dodik to ikad oprostio, do dana današnjeg! O Potkozarju - Igokei, klubu svoje mladosti, Škrbić kaže: - Mi smo zaista bili posebna družina. Kad je studirao u Beogradu, Milorad Dodik je od studentskog džeparca odvajao novac za utakmice Zvezde i Partizana, kupovao karte, a ja noću iz Aleksandrovca putovao za Beograd da zajedno gledamo Kićanovića, Dalipagića, Slavnića, Kapidžića... On bi me dočekivao u studentskom domu i onda bismo srećni išli u dvoranu. Najmanje mi je smetalo što sam se narednu noć morao vraćati kući, a umor nisam osjećao. Ta družina koja je nosila dres Potkozarja, Milorad i Goran Dodik, Boris Spasojević, Predrag Vranješ, Stanislav Čađo, danas vodi Igokeu sa istim žarom i sa istom odgovornošću kao kad su igrali za Potkozarje. Takav rad, a pogotovo takva pripadnost klubu, mora dati i rezultate. Između ostalog, i po tome je Potkozarje - Igokea sportski fenomen koji se rijetko može susresti i u Evropi, da mali seoski klub izraste do sportskog kolektiva koji i organizaciono i igrački ravnopravno igra u evropskim takmičenjima. PRLE Škrbić, inače, posebno mjesto u razvoju košarke na ovim prostorima, pa i samog Potkozarja, koje će kasnije izrasti u moćnu Igokeu, dodjeljuje Milanu Tošiću - Prletu: - U ovim slavljeničkim trenucima za Igokeu s posebnim poštovanjem sjećamo se Prleta. On je bio profesor, gospodin u pravom smislu riječi, svojim igračima bio je i trener i vaspitač. Dolazio je često i kod nas u Aleksandrovac. Pomagao Potkozarju u njegovim prvim danima. Mnogo je pomogao i meni u košarkaškom radu. U današnjem vremenu nedostaju nam ljudi poput Tošića i zato treba čuvati sjećanje na njega.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana