Risto Vidaković, nekadašnji fudbaler Betisa, za “Glas”: De Lopera i Denilson su bili prevare

Dejan Kondić
Risto Vidaković, nekadašnji fudbaler Betisa, za “Glas”: De Lopera i Denilson su bili prevare

DžAKARTA - Jedan od posljednjih mohikanaca, stara škola predsjednika fudbalskih klubova u Španiji Manuel Ruiz de Lopera preminuo je u 79. godini. Prvi čovjek Betisa, koji je vedrio i oblačio “zeleno-bijelim” dijelom Sevilje od 1992. do 2006. godine, ostaće upamćen po obaranju svjetskog rekorda u visini transfera, kada je za današnjih 31.500.000 evra iz Sao Paula doveo tada mladog Brazilca Denilsona.

Obojicu je u svom igračkom mandatu u Betisu “zakačio” nekadašnji fudbaler Sarajeva i Crvene zvezde, danas trener indonežanskog PSS Slemana Risto Vidaković.

U razgovoru za “Glas Srpske” nekada britki defanzivac, koji je šest godina nosio zeleno-bijeli dres, baca potpuno novo svjetlo na pokojnog De Loperu i tadašnjeg brazilskog mađioničara Denilsona.

- Nema više takvih predsjednika, da se tako izrazim - izumrli su. Mislim da ne postoji više taj pristup i način na koji su oni pričali. On je od fudbala napravio biznis. Dosta je uložio, ali i dosta zaradio. Bio je malo i prevarant. Plivao je u svim vodama. Na pozajmicama je stekao bogatstvo. On je sličan tip kao Hesus Hil, koji je bio predsjednik Atletika iz Madrida. Betis je plivao u dugovima, kada ga je preuzeo De Lopera, trebalo je da ispadnu iz lige, u najniži rang. On je dugove “pokrio” nekim garancijama. Čak nije ni platio. On je navijače pridobio na foru, tako što je čekao zadnji momenat da riješi dugove. Sve je to snimao. Mislim da ima negdje taj video. Snimao je sebe kako razgovara sa bankarom, kako mu daje naređenje da uplati pare. Bilo je napeto. Navijače je držao na žeravici. On je to onda kao platio, spasao k'o fol klub. “Neću ja dozvoliti da Betis ispadne”, tako je pričao. Time je pridobio navijače, koji su mu se bukvalno klanjali prvih nekoliko godina, dok i oni nisu shvatili ko je i šta je - otkrio je Vidaković. 

Ruiz de Lopera potpisao je sa Denilsonom na deset godina i dao mu platu od 40.000 funti nedjeljno, ogroman je to bio novac krajem prošlog vijeka. Brazilac je u Betisu ostao punih sedam godina, s tim što je postao rezerva i imao vrlo malu ulogu u uspjesima tokom 2004. i 2005. godine.

- Taj transfer je isto sumnjiva priča. On je tada, kao, bio najskuplji igrač. Pitanje je samo koliko je para oprano u tom transferu, to samo Bog zna. Nekad se tako radilo - klub nađe igrača iz Brazila, na primjer, dignu mu cijenu, kao, klub je platio toliko. Oni realno plate tri puta manje, a ostale pare koje su iznesene iz kluba se “rastale”. To sad malo teže ide. Kad je Denilson došao na prvi trening, počeo je da žonglira loptu, stavio je za vrat, na rame, pa je spustio na petu... Štoper koji je igrao do mene kaže mi: “Vidi, ove godine ćemo biti prvaci!” Ali, jedva smo se spasli - rekao je Vidaković i dodao:

- Prije nego što će Denilson doći, Robert Jarni je igrao vrhunski na njegovoj poziciji. Očekivali smo još više od Brazilca, međutim, kad smo počeli sa utakmicama, nikog nije mogao predriblati. Nije radio ništa konkretno. Kada nas je preuzeo Havijer Klemente, rekao mu je: “Ti nisi talentovan za fudbal, već za žongliranje”. Bio je on mlad, ruku na srce, ali koliko su ga najavljivali, nije nešto veliko uradio - konstatovao je Vidaković.

Za razliku od Brazilca, Vidakovića je oduševio Nigerijac Džordž Finidi sa kojim je takođe igrao u Betisu.

- Za mene je to najbolji igrač sa kojim sam igrao. Taktički savršen, jedna mašina. Čovjek možda jednu loptu izgubi za cijelu utakmicu - istakao je Vidaković.

PSS

Vidaković danas sa klupe vodi PSS Sleman sa kojim pokušava da izbori opstanak u najjačem rangu fudbala u Indoneziji.

- Došao sam 14 kola prije kraja. Klub je bio u lošoj poziciji. Popravili smo se, ali i dalje se borimo za opstanak. Sad sam u ulozi “vatrogasca”, mada nisam često bio u toj situaciji. Kao igrač da, ali sad me je “potrefilo” i kao trenera - rekao je Vidaković.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana