Za tri godine Sara Markiz prešla 16.000 kilometara
Najveći problem je imala nakon sedam mjeseci pješačenja kada je izgubila zub i infekcija počela da se širi. Morala je da bude evakuisana, ali se ubrzo vratila nazad na rutu i to na tačnu lokaciju sa koje je evakuisana
Nazvati Saru Markiz čvrstom ženom može zvučati pomalo čudno za ovog nevjerovatnog avanturistu. Sara je posljednje tri godine provela pješačeći sama po planeti i uspjela je da pređe pješice 16.000 kilometara. Njena avantura je počela u Sibiru, nastavila se kroz pustinju Gobi, Kinu, Laos i Tajland, da bi na kraju završila u Australiji.
Markizova je odrasla u malom selu u švajcarskom planinskom području Jura i prema njenim riječima to "nije neko posebno lijepo područje". Kao dijete je živjela u velikoj porodici i njenu čežnju za putovanjima i avanturama roditelji nisu mogli ignorisati. Posljednja avantura samo je jedno u nizu dugačkih putovanja na kojima je Švajcarkinja bila. Kada je napunila 17 godina, prešla je čitavu Tursku na leđima konja da bi se nakon toga uputila u Kanadu gdje je zemlju istraživala uglavnom sjedeći u kajaku. Mnogi su mislili da je to samo njen mladalački hir i želja da vidi svijet prije nego što se negdje skrasi. Ali nastavak avantura na Stazi pacifičkog grebana, dugoj 4.260 kilometara, koju je prešla za četiri mjeseca i šest dana te pješačenje po zemlji Inka, od Čilea do Perua, pokazali su da to nije prolazna stvar i trend, već način života.
Same pripreme za avanture predstavljale su veliki izazov za Saru. Da bi se pripremila za svoj posljednji poduhvat ona je pješačila 35 kilometara dnevno, noseći na leđima teret od 34 kilograma. Pošto pješači sama, morala je obratiti posebnu pažnju na pripremu hrane i stvari koje će nositi sa sobom. Na kraju je odlučila da nosi veliki džepni nož, antibiotike, ulje, slaninu, punjač na solarnu energiju i pametni telefon, koji su kasnije ukrala kineska djeca koju je podučavala kako da naprave šator. Takođe je sa sobom nosila i satelitski telefon, kompas i amfetamine u slučaju velike nesreće "ukoliko, na primjer, izgubi nogu pa da ne mora osjećati bol".
Markizova kaže da su njene avanture prilično teške i naziva ih "mašinama za pranje veša" - veliko nerviranje, fizički i emocionalni bol i svakodnevno odricanje. U Mongoliji se suočila sa nizom prepreka, uključujući ekstremne temperature i uznemiravanja od strane mongolskih jahača. Nakon izlaska iz Mongolije promijenila je svoj način razmišljanja i njen koncept vremena je prosto nestao.
- Intelekt vas tada više ne vodi. On više ne postoji. Jednostavno, postajete ono što od vas priroda traži da budete - divlje stvorenje - kaže ona.
Najveći problem imala je nakon sedam mjeseci pješačenja kada je izgubila zub i infekcija je počela da se širi. Morala je da bude evakuisana, ali se ubrzo vratila nazad na rutu i to na tačnu lokaciju sa koje je evakuisana. U Laosu se morala boriti protiv tropske groznice i zavezati nogu za drvo da ne bi odlutala tokom delirijuma i utopila se u rijeci. Ipak, nakon ovog putovanje je postalo mnogo lakše. Tajland je prešla bez većih problema i uprkos velikoj vrućini, uspjela je da stigne do svog konačnog odredišta, Australije.
Nakon završenog putovanja u septembru ove godine, Sara već planira da se vrati u Australiju 2016. godine da bi prešla kontinent samo noseći tradicionalnu odjeću sarong i nož. Ovo će biti ultimativni test preživljavanja i sigurno će rezultirati izuzetnim pričama ove neustrašive žene.
NYT.com
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
