Srbin kog je Muhika ugostio, a Lavrov vadio iz zatvora

Takvog avanturistu ima i Srbija. Viktor Lazić je književnik i advokat. Ipak, najdraže zanimanje mu je svjetski putnik. Do sada je obišao 85 zemalja, upoznao mnogo zanimljivih i značajnih osoba, susretao se sa bezboj nepredviđenih situacija i doživio ono što mnogi neće ni za ceo svoj život. Međutim, i dalje smatra da još ništa nije vidio.

Od vjenčanja do zatvora

Strast za putovanjima javila se jako rano. Sa roditeljima je bio u prilici da posjeti Pariz i London, a sam na prvo veće putovanje otišao je sa 18 godina, u Hamburg. Koliko je njegova želja za putovanjem bila velika govori i činjenica da se još u srednjoj školi prijavio za takmičenje za daktilografe, jer je prva nagrada bila put u Budimpeštu. U želji da ostvari svoj cilj, vježbao je toliko da su mu ruke mjesecima kasnije bile u zavojima, a takmičenje se obavljalo na starim pisaćim mašinama. Od tada njegovu strast prati upornost koja već godinama ne posustaje.

Zemlja za zemljom, iskustvo za iskustvom. Od 18 sati bježanja sa sopstvenog vjenčanja u Botok plemenu, kada se teško razbolio i zalutao u slijedeće pleme, do hapšenja u Južnoj Osetiji, gdje je u zatvoru proveo više od nedejlju dana.

"Izvukao sam se zahvaljujući angažovanju mnogih dobronamernih ljudi od Nenada Popovića do Veljka Lalića, Vuka Jeremića i Sergeja Lavrova. Iako sam bio potpuno nevin, pa ni za šta čak ni zvanično optužen, ponekad i ponegde možete biti krivi i za to osuđeni zbog grešaka onih koji vam sude ili samo zato što ste se našli u pogrešno vreme na pogrešnom mestu. Moje oslobođenje su podržale mnoge svetske organizacije i federacije novinara, a posebno sam zahvalan našem UNS-u, UKS-u i Reporterima bez granica", priseća se Lazić u razgovoru za "B92".

Poznanstva vrijedna hiljade kilometara

Brazil, Argentina, Urugvaj, Francuska i Slovenija posljednje su zemlje koje je obišao i iz kojih nosi jednako zanimljiva iskustva. U Brazilu je pronašao ulicu koja nosi ime Srbije, u Amazonu je plivao sa delfinima i družio sa piranama i tarantulama, jeo larve iz drveća kako bi preživio u džungli, upoznao nekadašnjeg predsjednika Urugvaja Hose Muhiku, poznat kao najsiromašniji, najskromniji i ujedno najomiljeniji predsjednik na svetu.

"Muhika je, kao i svi veliki ljudi, kompleksna ličnost i definitivan sud o njemu doneće samo dug protok vremena. Svakako je veoma skroman. Na primer, znam zasigurno da je odbio dvesta hiljada evra da održi jedan govor o svojim ubeđenjima. Jednostavno, nije ga to privlačilo, a novac mu nije motivacija. Veoma je bio srdačan, Kusturicu inače smatra za dobrog prijatelja. Nije bio oduševljen našom situacijom i naginjanju ka Evropi ili ka Rusiji - smatra da narodi trebaju da se izbore za sopstveni put."

U Urugvaju je upoznao i Srbina iz Borče koji je sa sobom poveo ženu i 8.000 kaktusa. Bez kaktusa nije htio da ode iz Srbije, pa je uspio brodom da ih prenese u Urugvaj, gdje ih sada i uzgaja. Još jednu zanimljivu ličnost upoznao je u malom mjestu u Amazoniji, a riječ je o baki, Diki Frazao, koja pravi čudesne haljine od materijala iz džungle. Njene radove naručivali su čak i papa i belgijski kralj. I u 96. godini vrlo vrijedno radi, dodaje Viktor.

Nakon toliko sati provedenih izvan svoje zemlje, u koju se svaki put vrati, i putovanja u nepoznato, desi se da sebi kaže "ne mogu ja ovo" ili "drugi put ću".

"Svaki dan to kažem, i to više puta u toku dana. Onda se setim afričke izreke da sve što čovek može da odloži za sutra, ne mora ni da uradi. A ja želim da uradim stvari. To je večita borba sa pasivnošću, koja je sastavni deo svake ličnosti."

Porodica? Srbija, Brazil, Kina, ko zna...

Na svakom putovanju sa sobom uvijek ima tri stvari.

"Mapa, pasoš i kreditna kartica su sveto trojstvo putnika, s tim što je sad mapu zamenio mobilni telefon. Ipak, sa sobom uvek pokušavam da ponesem glavu. Sve ostalo je manje važno. Uvek putujem spontano, ne planiram duže od dan unapred, a i tokom samog putovanja umem da potpuno promenim pravac."

I da, nikada ne planira, čak ni onda kada je porodica u pitanju.

"Kakvi planovi... Ne volim da planiram. Kuda me put i život nanesu, sve ću to prihvatiti. Živim tačno onakav život kakav odgovara mojoj ličnosti i kakav želim. Mislim da bih ja i svi oko mene puno izgubili ako bi se to promenilo. Što se tiče porodice, ne bežim od toga. Biće. U Srbiji, Brazilu, Kini... ko zna", iskren je Lazić - "Nijedno putovanje nije bilo uzalud, čak i kada nam se čini da jeste."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.