Ortopedski zavod Marija Zvijezda (19): Procvat Slatine u doba bana Milosavljevića

Za Slatinu je u to vrijeme vladalo veliko interesovanje u stranim trgovačkim krugovima, koji su pokušavali da od države banju uzmu u zakup na 30 godina. Planirali su da je urede "u jednu prvoklasnu svjetsku banju sa svim najmodernijim komforom" i povežu sa gradom "izgradnjom električne željeznice do Banjaluke". Država je odbila takve ponude.

Slatina je 1928. postala vlasništvo Oblasne samouprave Vrbaske oblasti. Vlasti su uložile veliki trud i materijalna sredstva da banju podignu na viši nivo. Početkom 1929. preduzeti su prvi koraci na uvođenju električne rasvjete i vodovoda.

U vrijeme formiranja Vrbaske banovine "banovinsko kupalište Slatina-Ilidža" bilo je neuređeno. U vezi sa tim je poznati banjalučki ljekar i političar dr Todor Jeremić, diskutujući u oktobru 1930. o zdravstvenim prilikama u Vrbaskoj banovini, rekao: "Banje oprobano dobrog kvaliteta u pogledu njihove lekovitosti mogu se održavati samo onda ako pored svoje lekovitosti pružaju svojim posetiocima i ostali komfor, koji se traži od jedne iole uređene banje. Naša banja Slatina nema još ni vodovoda, ni kanalizacije ni električnog svetla a ni udobnih stanova za posetioce. Kad bi sve to imala, bila bi ta banja privlačni objekat za strance i ovi krajevi bi videli velike koristi od nje".

Zahvaljujući prvom banu Vrbaske banovine Svetislavu Tisi Milosavljeviću Slatina je temeljito "renovirana i podignuta u rang udobne narodne banje". On je sa "neobičnim interesom forsirao proširenje i izgradnju kupatila". Za tri godine su podignuta četiri paviljona sa 90 kreveta, izgrađen vodovod u dužini od sedam kilometara, park i uvedena električna rasvjeta. U sklopu banje postojalo je "sunčalište sa lepim pogledom na celu Slatinu". Nekoliko privatnih kuća u blizini banje pružalo je smještajne usluge. Time je Slatina dobila "fizionomiju banje sa skromnim komforom", a u sanitetskim krugovima uživala je "odličan glas". Učitelj i pisac Isaija Mitrović i novinar i publicista Matko Kumarić upoređivali su Slatinu po ljekovitosti, kapacitetu i organizovanosti sa banjom Rudolfovi izvori u Marijanskim Laznima u Češkoj.

Vlast je planirala da se zbog ljekovitosti vode, sve većeg broja korisnika i prekrasnog prirodnog položaja, banja "proširi i uredi sa svim udobnostima, koje se traže u savremeno uređenoj banji". Predviđeno je da će ona tako uređena biti "za Banovinu jedno vrelo prihoda a pučanstvo Bosanske Krajine neće trebati potraživati razne skuplje a možda po lekovitosti manje vredne banje".

Za kupanje su korišćena četiri bazena, tri sa bistrom mineralnom vodom i jedan blatni. U banovinskim hotelima je bilo 130 soba sa 250 kreveta, a u privatnim 28 soba. Slatina je po organizovanosti bila u Vrbaskoj banovini druga, dok je prva bila banja Vrućica kod Teslića.

Banju je 1938. posjetilo 4.986 turista, koji su ostvarili 22.330 noćenja i oko 60.000 kupanja. Invalidima, dobrovoljcima i siromašnima, koji su godišnje plaćali ispod 100 dinara neposrednog poreza, bilo je omogućeno "besplatno kupanje i stan". Troškove liječenja ratnih invalida su subvencionisali Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja Kraljevine Jugoslavije i Kraljevska banska uprava Vrbaske banovine. Banju je posjećivao veliki broj muslimana, a posebno muslimanskih žena. Stanovi za njih su se nalazili izvan centra, "pa je muslimanskom ženskinju, koje se krije, omogućeno da se nesmetano kreće po dvorištu i po hodnicima zgrade". Banjske cijene bile su umjerene. Cijena sobe po jednom krevetu iznosila je između 10 i 25 dinara, dok je za ishranu dnevno trebalo izdvojiti od 20 do 35 dinara. Cijena kupki iznosila je od četiri do šest dinara, a bazena i kade 10 dinara po osobi.

Posjetioci su bili dužni da se pridržavaju Pravilnika o radu i redu u kupališnim prostorijama, a oni koji su boravili duže od tri dana morali su da posjeduju posebnu pisanu dozvolu. Bez dozvole ljekara nije bilo dozvoljeno kupanje. Svaki bolesnik bio je dužan "strogo se pridržavati propisa lekara". Bolesnici su imali pravo na onoliki broj kupanja koliko bi im propisao banjski ljekar. Svaki bolesnik pred polazak iz banje bio je dužan "javiti se lekaru radi pregleda i konstatovanja uspeha" liječenja. Pregled je bio besplatan. Bilo kakvu "neurednost, nepravilnost i nečistoću kod posluge i u kupališnim prostorijama" posjetioci su mogli prijaviti upravi banje, odnosno upisati se u knjigu želja, primjedbi i nedostataka, koja se nalazila na blagajni banje.

Mr Bojan Stojnić, direktor Arhiva Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.