Obraćanje predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Niko

Glas Srpske 01.11.2007 00:00

Upozoravao sam da nije normalna situacija u kojoj predsjedavajući Savjeta ministara ima samo odgovornost, a nema ovlašćenja. Mislite li da je meni ova odluka pomogla u tom smislu? Vjerujte da nije. Najnovijom odlukom visoki predstavnik samo dodatno razvlastio predsjedavajućeg Savjeta ministara, naglasio Špirić

PREDSJEDAVAJUĆI Savjeta ministara BiH Nikola Špirić obratio se juče u Sarajevu Upravnom odboru Savjeta za primjenu mira u BiH. Njegov govor objavljujemo u cjelini. "Ekselencije, Gospodo direktori, Dame i gospodo, Prvih dana ove godine, vjerujući da je entuzijazam osnova svakog napretka, preuzeo sam sa puno entuzijazma i odlučnosti upravljanje Savjetom ministara BiH sa jednim od glavnih zadataka da za vrijeme mog mandata cijela zemlja, poslije stalnih posrtanja i kočenja, načini odlučan napredak u najvažnijim oblastima života. Radovao sam se novom izazovu i bio spreman da, nimalo štedeći sebe i svoje zdravlje, sarađujem sa domaćim liderima koji su bili izrazili manifestacionu spremnost za izazove pred BiH, kao i sa međunarodnom zajednicom koja nas je trebala usmjeravati ka eventualnim uspjesima evropskog karaktera. Na žalost, politička dešavanja nisu bili saveznici takvog opredjeljenja i entuzijazma. Bez obzira na to, svih prethodnih mjeseci sam se trudio da ne dolijevam ulje na vatru nego da u datim okolnostima iz Savjeta ministara izvučem maksimum. Iako su se svi, pa nažalost, i neki predstavnici međunarodne zajednice, trudili da ovaj Savjet ministara proglase "Savjetom blokada", ostaje činjenica da smo mi do sada utvrdili 38 nacrta i prijedloga zakona, utvrdili i usvojili 20 različitih pravilnika, usvojili 47 odluka o ratifikaciji međunarodnih ugovora, donijeli 113 odluka... Podsjetiću Vas da smo reformu javne uprave pokrenuli sa mrtve tačke, nadomak smo rješenja pitanja vojne imovine, potpisali Sporazum o olakšanju viznog režima sa Evropskom unijom; sačuvali makroekonomsku stabilnost i projektovanu stopu ekonomskog rasta; obezbijedili da Sarajevo bude sjedište Savjeta za regionalnu saradnju; obezbijedili članstvo BiH u Savjetu za zaštitu ljudskih prava u UN; potpisali sporazum sa nevladinim sektorom i na taj način intenzivirali učešće predstavnika civilnog društva u javnom životu; vratili vazdušni prostor BiH pod punu kontrolu organa civilne avijacije BiH, obezbijedili donošenje Sporazuma o socijalnom osiguranju sa Slovenijom, donijeli tako važne odluke o sjedištu Agencije za poštanski promet BiH, Direkcije za civilnu avijaciju i kontrolu leta... Svjestan sam da je trebalo uraditi još mnogo toga i pitam se gdje je zapravo problem? Zašto BiH uporno već godinama posrće po političkoj slijepoj ulici? Da li je BiH mogla drugačije dočekati ove posljednje dane mjeseca oktobra? Ubijeđen sam da jeste, pod uslovom da je bilo mnogo više iskrenosti svih aktera. Nisam li upravo ja upozoravao na svakom koraku da BiH uporno plaća cijenu unutrašnje neiskrenosti. Plašim se da je ta neiskrenost poprimila šire razmjere i prešla i na predstavnike međunarodne zajednice. Postavlja se pitanje da li je visoki predstavnik u BiH, gospodin Miroslav Lajčak, donio ishitrenu odluku 19. oktobra i dodatno zakomplikovao ionako komplikovanu situaciju u BiH. Vi ćete reći da nije, a ja se osjećam dužnim da sa vama podijelim svoje argumente zašto mislim da jeste. Želim da budem veoma jasan na samom početku: ja ne sporim dobru namjeru visokog predstavnika. Ali, dame i gospodo, dozvolite mi da Vas podsjetim da niko ne smije zaboraviti da sam ja predsjedavajući Savjeta ministara BiH, odnosno prvi čovjek izvršne vlasti, kao što se to redovno zaboravlja. I zato sam duboko povrijeđen, i kao čovjek i kao građanin BiH, da se ovakva odluka donosi dok sam ja u Vašingtonu i dok se borim za neku ekonomsku priču BiH. Kako se može donijeti odluka o budućnosti moje zemlje, a posebno o meni lično, a da se prethodno ne obave razgovori sa mnom. Visoki predstavnik je izjavio da je jedan od motiva za donošenje ovakve odluke bilo i to što sam ja mjesecima ukazivao na nefunkcionalnost Savjeta ministara. Tačno je da sam ja u više navrata rekao da je način funkcionisanja Savjeta ministara formula neuspjeha BiH ali sam ubijeđen da odluka od 19. oktobra ni na koji način neće pomoći da se to ispravi. Naprotiv... Upozoravao sam da nije normalna situacija u kojoj predsjedavajući Savjeta ministara ima samo odgovornost a nema ovlašćenja. Mislite li da je meni ova odluka pomogla u tom smislu? Vjerujte da nije. Najnovijom odlukom visoki predstavnik je samo dodatno razvlastio predsjedavajućeg Savjeta ministara. Zašto u odluci ne stoji da su ministri odgovorni predsjedavajućem, da predsjedavajući može da smijeni jednu trećinu ministara ukoliko oni nisu spremni da se suoče sa izazovima koje pred nas postavlja Brisel? Da li je nepovjerenje prema meni razlog zašto ovako nešto ne stoji u ovoj odluci? Ako jeste, bilo je mnogo jednostavnije zamijeniti predsjedavajućeg, a potom donijeti odluku koja će zaista pomoći BiH na njenom putu ka Evropskoj uniji. Pored toga ova odluka je i antidejtonska i antiustavna. Ova odluka je opasna jer je proizvela podjele sa nesagledivim posljedicama. BiH je zemlja koja na žalost, još nema identične i jedinstvene stavove o vrlo važnim pitanjima. Traženje jedinstvenog i zajedničkog stava je dug proces koji se mora odvijati u optimalnim uslovima, jer u svim nepomirljivim razlikama jedan minimum jedinstva uvijek postoji. U tom traganju za jedinstvom najgore je vraćati se oprobanom iskustvu iz naše prošlosti da se jedinstvo najlakše postiže brisanjem razlika. Zato je je odluka visokog predstavnika donesena na pogrešnim premisama i po mojoj vlastitoj procjeni ona treba da doprinese laganom rastu političke temperature u BiH i doprinese povezivanju sa krizom u regionu.. Ova odluka počiva na negacijama, a ja uporno i dugo govorim da su negacije države ili entiteta osnova našeg neuspjeha. Ne mogu da vjerujem da je visoki predstavnik želio neuspjeh, ali sam ubijeđen da ga je ovom odlukom obezbijedio. Zato je korak nazad jedino rješenje u ovoj situaciji i to upravo visokog predstavnika. Bonska ovlašćenja ne samo da su štetna nego i opasna po budućnost BiH. Zato ste upravo danas u prilici da tu opasnost neutrališete. Ona su u koliziji sa procesima integracija BiH u Evropsku uniju, ali i upravo proporcionalna karijerizmu predstavnika međunarodne zajednice koji je nerijetko bio u koliziji sa očekivanim uspjehom BiH. Zato Vas molim da nam dozvolite da upravljamo ovom zemljom ili da to činite sami. Ovako dugo neće moći. I zato se plašim vremena pred nama umjesto da mu se radujem. A ako se ja plašim vremena pred nama, šta reći građanima? Međunarodna zajednica insistira na otvorenosti u BiH a sama nije spremna na tako nešto. Da je obrnuto, visoki predstavnik ne bi imao potrebu da SMS porukama najbitnijim političkim faktorima izdaje uputstva nego bi te poruke ostajale u arhivi i svjedočili o "najplemenitijim" namjerama međunarodne zajednice. Ja sam jedan od rijetkih koji nikada nije sporio teritorijalni integritet BiH, poštivanje Ustava i Dejtona, koji je promovisao reforme ne kao stvar moranja nego objektivne potrebe građana i na žalost, ostao usamljen. Mislio sam da će visoki predstavnik razuzdane strasti vratiti u okvire Dejtona i Ustava jer jedino tako BiH može krenuti naprijed, a desilo se upravo suprotno. Povrijeđen sam i odlukom i tajmingom saopštavanja ali to nije sve. Dame i gospodo, nakon odluke je uslijedio niz sastanaka koji su za temu imali Zakon o Savjetu ministara BiH. Ja sam za te sastanke čuo iz sredstava javnog informisanja. Pokušajte zamisliti sličnu situaciju u vašim zemljama, u kolijevkama moderne demokratije. Ne mislim da bi bilo moguće. Apelujem na vas da ne radite u BiH ono što ne biste mogli zamisliti u vašim zemljama. Isuviše dugo je BiH bila mini-laboratorija i mislim da je vrijeme da se sa tom praksom prestane. Ja sam učinio sve što sam mogao u prethodnih deset mjeseci. Pozivao na dijalog kojeg nije bilo, molio za toleranciju koje nije bilo, apelovao na razum i tražio pomoć ali moj glas niko nije čuo da bi mi na kraju svezali i ruke i gurnuli u ring i rekli da ovu bitku moram dobiti. Složićete se da niko nikada nije bitku dobio svezanih ruku. Dame i gospodo, Isuviše dugo je BiH zemlja apsurda. To se mora promijeniti. Gorko sam se nasmijao kada sam prije par sedmica dobio poziv za ovo zasjedanje Savjeta za primjenu mira u kome je stajalo da bih ja trebao vas informisati o reformi policije i najnovijim dešavanjima na tom polju. Dame i gospodo, ja bih vas to trebao pitati. Vaši ambasadori znaju mnogo više o tome od predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH. Mjesecima sam ponavljao da bih trebao biti prisutan na svim sastancima u vezi sa reformom policije kako bih mogao dati svoj doprinos. Na koliko sam sastanaka bio pozvan? Ni na jedan. Kažite vi meni sada da li bih ja trebao biti odgovoran za neuspjeh reforme policije? Ja sam i pored toga spreman da podijelim tu odgovornost. Usudio bih se reći da se BiH nalazi na istorijskoj prekretnici i sada nam je više nego ikada potrebna hladna glava. Pozdravljam dogovor koji je potpisan u vezi sa reformom policije mada moram priznati da mi je neobično da se dogovor mogao postići sada u ovako uzavreloj političkoj situaciji, a nije mogao prije samo deset dana. Iskreno se nadam da će procjena Evropske komisije biti pozitivna i da će ovaj dogovor biti dovoljan za parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Žao mi je što sam doveden u situaciju da ovdje govorim na ovaj način ali mislim da je krajnje vrijeme da otvoreno razgovaramo o ovim stvarima. Odluka da li ću napustiti mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH je samo moja odluka i ja ću je i donijeti čiste savjesti ali vjerujete mi, dame i gospodo, da će kominike koji će uslijediti poslije zasjedanja biti, usudio bih se reći, od presudnog značaja pri donošenju te odluke. Na samom kraju mi dopustite da vam kažem još i ovo: ne govorim ja ovo jer sam ogorčen ili zabrinut radi svoje političke pozicije ili karijere, ja sam iskreno zabrinut zbog nedužnih građana BiH i njihove budućnosti; zato sam ja jedini predsjedavajući Savjeta ministara BiH od Dejtona na ovamo koji će zavisno od vašeg stava danas, biti spreman svoju ostavku ponuditi Predsjedništvu BiH jer ne želim da učestvujem u realizaciji odluke koja vodi ka neuspjehu zemlje. Hvala na pažnji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.