Zemlja puna smrti

Tri decenije nakon rata u BiH minska polja i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju za stanovništvo. Prema najnovijim podacima, 822,87 kvadratnih kilometara zemlje je i dalje puno sredstvima koja siju smrt.

Ovi brojevi su alarmantni i neumoljivo ukazuju na to koliko je situacija ozbiljna, ali izgleda to nije dovoljno upozorenje vlastima da obave svoj zadatak i zaštite život građana.

Da situacija bude još crnja u 110 opštinaugroženihminama živi 93.071 osoba, dok političari i odgovorni organi gube vrijeme na administrativne igrice, a ne na stvarno rješavanje problema. Iako su ovakvi podaci poznati, nadležni i dalje nemaju precizne i ažurirane registre o minskim poljima, što je dodatno otežalo deminiranje i sigurnost građana.

Nefunkcionalni zapisi i loša identifikacija zemlje pod minama stvaraju konstantnu prijetnju, dok oni koji upravljaju životima građana se ponašaju po onoj "selo gori, a baba se češlja".

S druge strane, donatori polako okreću leđa BiH, jer su shvatili da novac koji su ulagali u deminiranje odlazi u neku "crnu rupu".

Procjene Centra za uklanjanje mina u BiH jasno govore da je za deminiranje oko 75 kvadratnih kilometara potrebno 61,35 miliona KM. Kada se na ovakav proračun doda činjenica da je Ministarstvo civilnih poslova BiH za 2025, 2026. i 2027. godinu izdvojilo svega dva miliona KM za te poslove jasno je da već odavno sija vrišteći crveni alarm, koji nadležni kao da ne čuju. Ako ovako nastavimo izgleda da nam "ne gine" da decenijama hodamo po zemlji smrti, samo je pitanje koliko će nevinih života biti izgubljeno. Dodatni problem jeste i to što je zakon o deminiranju zastario i nije usklađen sa evropskim standardima. Na opasnost minskih polja jasno upozoravaju podaci da je u BiH od 1992. do 2024. godine, 8.471 osoba stradala zbog mina, od čega je tokom ratnih godina život izgubilo 6.391 lice, dok su poslijeratni periodi odnijeli 1.781 nevinu žrtvu. Pitanje koje se postavlja je:"Koliko još života mora da bude izgubljeno da bi vlasti konačno shvatile ozbiljnost situacije"? Najveći problem se javlja u ruralnim, zabačenim područjima, gdje su minska polja ostala nedovoljno očišćena, a ljudi koji preživljavaju uglavnom od stoke suočavaju se sa ozbiljnim opasnostima. Njihova stoka ne može da se kreće, jer se sa paše neće vratiti živa, a o opasnostima za ljudske živote  suvišno je pričati. Deminiranje nije samo pitanje bezbjednosti, nego i pitanje ljudskih prava i odgovornosti vlasti da se suoče sa prošlim greškama i stvarnim potrebama onih koji žive u opasnosti. Kada društvo zaboravi svoju odgovornost prema onima koji su u opasnosti ono ostavlja prošlost nerazriješenom i postavlja temelje za buduće tragedije.

Kao što reče filozof Hana Arent: "Niko nije odgovoran za ono što se dešava, dok se ne desi, a onda je odgovornost svakog od nas, bez obzira na to koliko smo daleko od problema."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.