Zemlja ispod koje vreba smrt

Tri decenije nakon završetka rata u BiH činjenica da više od 800 kvadratnih kilometara zemlje ostaje pod sumnjom na minsku opasnost predstavlja ne samo bezbjednosni, već i moralni neuspjeh društva i države. Podatak da preko 93.000 građana i dalje živi u neposrednoj blizini ovih smrtonosnih područja je poražavajući.

Posljednji tragični slučaj, u kojem je život izgubio mladić Mehmed Hasanamidžić, potresno podsjeća da minama nije mjesto u životima ljudi, a posebno ne u životima mladih koji su rođeni nakon rata.

Mladi Hasanamidžić stradao je pokušavajući da vrati koze koje su ušle u obilježeno minsko polje. Iako je lokacija bila označena, postavlja se pitanje da li je to dovoljno. Ako neko mora da bira između gubitka imovine i rizika po život, to već govori o težini životnih uslova u takvim područjima. Ljudi koji žive uz minska polja svakodnevno se nalaze u sličnim dilemama. Ovo nije samo problem bezbjednosti, već i socijalne pravde.

Crna statistika pokazuje da je od  završetka rata do 2024. godine, u BiH od zaostalih mina stradalo više od 1.780 osoba, od čega 625 smrtno. Među njima je i 53 deminera - ljudi koji su život posvetili uklanjanju prijetnje kako bi drugi mogli bezbjedno živjeti. Posebno zabrinjava podatak da je među stradalima bilo i 14 odsto djece i 10 odsto žena. To govori o širini i dubini problema, koji se ne može više posmatrati kao tehnički zadatak, već kao hitan humanitarni prioritet.

Sa druge strane u deminiranje u BiH uložene su ogromne svote novca, kako građana ove zemlje, tako i stranih donatora. Tačan podatak niko ne zna, a teško da može i izračunati. Ali je evidentno da se radi o stotinama miliona maraka, ako ne i nekoliko milijardi. S obzirom na to da živimo u zemlji u kojoj kriminal i korupcija cvjeta bez sumnje su mnogi od pomenutih miliona završili tamo gdje nisu trebali.  Zbog toga bez imalo sumnje imamo ono što nam se dešava danas, plač majki koje ostaju bez svoje djece od mina. Žalosno i poražavajuće. 

Nadležni navode i da donatori okreću leđa BiH kada je riječ o deminiranju. I tu je sigurno jasno i zbog čega. Nesporno je i da su oni shvatili da ulaganje u BiH predstavlja rupu bez dna. Vjerovatno i mnoge strane organizacije imaju i crno na bijelo da ulaganje miliona u BiH ne daje rezultate. I nisu oni jedini. Mnogi su i tek će od BiH dići ruke. 

Krajnje je vrijeme da se prioriteti preispitaju. Otklanjanje prijetnje od mina mora dobiti mjesto u vrhu agende državnih organa, uz puno poštovanje prema stručnjacima i organizacijama koje na tom polju rade, ali i obezbjeđenje dovoljnih sredstava za njihov rad. Svako odlaganje znači novu potencijalnu žrtvu, a svaka nova žrtva je neoprostiva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.