Vrzino kolo

Odnos plata i cijena u BiH je poput vrzinog kola. Začarani krug iz kojeg građani ne mogu da se izvuku. Jer koliko god plate rasle, a rastu, nije da pomaka nema, cijene robe i usluga skaču brže.

Poskupljenja su bez sumnje konstantno korak, dva ispred povećanja radničkih plata koje inflacija, iako po statističkim mjerenjima u BiH trenutno na izrazito niskom procentu, iz mjeseca u mjesec "pojede". 

Prosječna plata isplaćena u februaru ove godine u Republici Srpskoj iznosila je 1.475 KM, dok je 2023. u istom mjesecu bila 1.256 maraka. Za dvije godine prosječna plata porasla je za oko 220 maraka, ali uprkos tome, životni standard građana je u padu.

Kriza izazvana talasima pokljupljenja, koja bezmalo traju od pojave virusa korona, konstantno tjeraju stanovništvo da steže kaiš i smanji potrošnju. Kupuje se manje i nekvalitetnije, mahom na akcijama i sezonskim sniženjima. Vidljivo je to iz podataka Republičkog zavoda za statistiku prema kojima je promet u trgovinama na malo prošlog mjeseca u odnosu na januar ove godine pao za 4,3 odsto. 

Da stvar bude gora, promet u prodavnicama hrane, pića i duvana skliznuo je za 8,1 odsto, dok je prodaja goriva i maziva otanjila za 7,4 odsto. Istovremeno, statistika pokazuje da je ovogodišnji rast minimalca prosječnu platu u Srpskoj pogurao za 41 marku.  

Dakle, grđani su u novčanicima imali četrdesetak maraka više, ali su ipak kupovali manje. Možda su se neki odlučili da taj "višak" uštede, ali takvi su sigurno u manjini. Galopirajuća poskupljena su prije posljedica takvog stanja. 

Kada bi se neko bavio ozbiljnom analizom, vjerovatno na policama marketa ne bi mogao pronaći ama baš nijedan proizvod koji od 2020. godine pa naovamo nije poskupio. O pojeftinjenju da i ne govorimo. 

Primjera radi, čokolada za kuhanje koje je godinama koštala oko jedne marke, sada u prosjeku košta 3,5 KM. Takvih primjera je more, a iz ovog konkretnog se vidi da nema tog rasta plata koji može parirati talasima skupoće. 

Plus, rast plata je ovdašnjim poslodavcima glavni alibi za promjenu cjenovnika. Na uvećan minimalac po nepisanom pravilu obavezno se udara maksimalnim poskupljenjima, a u tom kolu deblji kraj uvijek izvlače potrošači koji sve češće kupuju samo ono što moraju.

Kampanjom "Društveno odgovorni" Srpska nastoji bar donekle iznivelisati situaciju, ali ozbiljan rezultat, nažalost, izostaje. Rješenje za izalazak iz ovog vrzinog kola moglo bi biti zaleđivanje cijena, ali i pticama na grani je jasno da to nije moguće jer smo zemlja zavisna od uvoza, a time i globalnih previranja. Jasno je i da naša tanana privreda ne može iznijeti drastičniji rast plata, te nam stoga i dalje ostaje presipanje iz šupljeg u prazno pa dokle doguramo. Napredovati nećemo, to je sigurno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.