Vrijeme paklenih vozača

Tragedija koja je nedavno potresla Kalesiju, u kojoj je život izgubila mlada studentkinja Ajla Nuhanović kada je na nju vozilom naletio pijani vozač, nije samo još jedan djelić crne statistike.

To je brutalni podsjetnik da Ajlu nije ubio vozač automobila, već naša neodgovornost i sistem koji godinama toleriše ili blago kažnjava pijane potencijalne ubice za volanom.

Statistika pokazuje da je vožnja pod dejstvom alkohola jedan od vodećih uzroka saobraćajnih nesreća u BiH, tako da se slobodno možemo poslužiti stihovima kultne pjesme pa reći: "Ovo je vrijeme paklenih vozača".

Međutim,  u vremenu paklenih vozača živimo  ne zato što je ljeto ili što "neke slava vuče na zid smrti", već zato što su naši putevi postali bojna polja na kojima pijani i drogirani vozači divljaju, a za to rijetko odgovaraju na način koji bi spriječio nove tragedije.

Iako je u posljednje vrijeme oduzimanje vozila bahatim vozačima postalo pravilo, drumovima i dalje jure "kamikaze", pijani, drogirani, bez savjesti.

Samo početkom jula od 4.258 kontrolisanih vozača na području Banjaluke njih 198 bilo je pijano, a čak 21 je imao preko 1,5 promila alkohola. Policijske akcije kažu da se ne vozi pijano samo u Banjaluci, već širom Srpske. Tako je na području Prijedora u akciji krajem jula zbog alkohola i droge iz saobraćaja isključeno 77 vozača, a u  Trebinju tokom vikenda od 18. do 20. jula zabilježeno je 27 pijanih i tri drogirana vozača.

Zabrinjavajuće je da se svakog vikenda u Srpskoj isključe desetine vozača zbog alkohola, a broj nesreća skoro da ne pada. Zašto? Zato što kazna nije dovoljna. Praksa da se u posljednje vrijeme bahatim  vozačima oduzima automobil je odličan korak ka naprijed, ali potrebno je mnogo toga učiniti za bezbjednije puteve i ulice. Osim oštrijih kazni u saobraćaju, potrebno je izmijeniti praksu po kojoj pijani vozači na sudovima dobijaju maksimalno do 10 godina zatvora, a često između tri i pet.

Svakodnevica nas uči da nije sve ni u kažnjavanju  jer ni najstrože kazne ne sprečavaju one koji pijani ko letva jure kao Šumaher ne misleći da u sekundi mogu cijele porodice zaviti u crno.

Zato, bez promjene svijesti i kulture ponašanja, sve što uradimo moglo bi da bude samo još jedna šminka na trulež. Vrijeme je da se svi, ne samo država i policija, zapitamo kakvi smo to ljudi kad ne reagujemo dok ne bude kasno? Kad nas Ajlina smrt ne pogodi toliko da promijenimo ponašanje? Zato, umjesto pitanja "koliko je promila imao", vrijeme je da se zapitamo koliko još mladih mora da nas napusti da bismo se kao društvo otrijeznili? Kako je rekao Alber Kami: "Ubijamo ono što volimo,  prećutno, nečinjenjem, navikom da zatvaramo oči".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.