Voz za budućnost

Danijela Bajić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: GS

Laganim, ali sigurnim korakom kaskamo i mi za svjetskim trendovima. Ovaj put nije u pitanju moda, već obrazovni sistem koji je u pojedinim segmentima na zapadu odavno postao normalnost.

Ta i takva normalnost tek sad dolazi u naše krajeve i taman kad smo prevazišli kolektivno čuđenje i transformaciju iz fizičkog u e-dnevnik, roditelji i učenici završnih razreda osnovnih škola moraju da se priviknu na jedan potpuno nov način rada. Nadležni ga hvale jer briše dosadašnju praksu odlaska u srednje škole, nošenja diploma i ocjena, fizičkog odlaska na upis, eventualnih redova zbog pribavljanja papirologije. Sad su svi ti podaci elektronski dostupni i budući srednjoškolci od kuće mogu da se upišu u željene škole. 

Upisom se automatski preuzimaju svi podaci, od ocjena iz e-dnevnika do podataka iz matične knjige rođenih. Takođe, zaboravite na neizvjesnost čekanja eventualnog mjesta na rang-listi jer sistem momentalno prepoznaje dotadašnji uspjeh svakog učenika, od takmičenja do Vukove diplome. Sve se zna i sve je vidljivo, baš kao i mjesto na rang-listi. 

Niko ne spori da će na ovaj način doći do uštede novca i vremena, smanjenja opterećenja u školama i manjeg obima rada u lokalnim upravama. Međutim, pravo pitanje je šta smo do sad čekali? Zašto uvijek moramo posljednji da uskačemo u vozove koji su davnih dana krenuli u budućnost? Sva djeca iz naših krajeva koju, iz ovih ili onih razloga, životni put odvede u inostranstvo, ondašnje škole doživljavaju kao svemirske brodove. 

Od računara i elektronskih tabli do humanoidnih robota koji prepoznaju ljudske emocije, unapređuju nastavu i omogućavaju učenicima da na zabavan i efikasan način usvajaju znanja. Na osnovu vještačke inteligencije ovi roboti analiziraju izraze lica i glasove učenika i tako se lako povezuju sa njima, pomažu im u njihovim aktivnostima i podjeli znanja. Po običaju, mi ćemo na takav oblik obrazovanja ipak još malo sačekati. Ako uopšte ikad uskočimo u taj voz za budućnost.

U međuvremenu, dok se divimo tehnološkim dostignućima drugih, zaboravljamo da i naša djeca zaslužuju iste uslove za učenje, razvoj i pripremu za svijet koji se mijenja brže nego ikada. Savremeno obrazovanje ne smije biti luksuz, već standard, a sistem koji kasni ostavlja generacije u neznanju i neizvjesnosti. 

Zato je krajnje vrijeme da digitalne reforme ne budu samo kozmetičke, već suštinske i da pored platforme za upis, unaprijedimo i samu nastavu, pristup znanju i ulogu nastavnika u dobu novih tehnologija. Budućnost neće čekati, a pitanje je hoćemo li je konačno dočekati spremni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.