Ustav, šta je to?

BiH, u ustavnom i političkom smislu, svakim danom sve dublje tone. U živo blato koje su sami nanijeli domaći političari, a pripomogli su i stranci. Oni isti koji se predstavljaju i koji su se i onomad predstavljali kao naši spasioci, a zapravo su s osmijehom gušili i guše ovu nesrećnu zemlju.

I gledajući to iznova i iznova kao jedino postavlja se pitanje - dokle više? Do kada će se jedna jasna rečenica iz Ustava tumačiti na 300 spornih načina i do kada će nezadovoljni i gubitnici nastojati da dođu do tih famoznih fotelja, istovremeno tvrdeći da im stolice i nisu bitne, već bolji život? Da li i sami sebi vjeruju dok to izgovaraju? Da li i Kristijan Šmit vjeruje sam sebi kada za sebe kaže da je visoki predstavnik?

U godini koja označava 30. godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma BiH je nikad bliže dnu. I ustavnom i političkom i moralnom, a sve više od nje dižu ruke i oni koji su do juče u njoj gradili dom i oni koji su doskora dosta novca slali na njene račune pod plaštom reformi i tamo nekih programa i projekata.

I umjesto da se podvuče crta i vidi koliko dobrog još može da bude urađeno, narod može samo u nevjerici da gleda dokle su pojedine snage spremne ići s namjerom da sruše sve od Ustava pa nadalje?

Sjednice parlamentarnih domova u Sarajevu odavno su loša verzija cirkusa u kojem jedna bošnjačka grupa (dok druga iskusno vreba) uz pomoć pojedinih srpskih predstavnika povlači poteze koji su protiv Ustava. Otvoreno i bez ikakve griže savjesti. Naprotiv, uz priznanje da, eto ovaj posljednji opasni prijedlog zakona iza kojeg su stali nije baš u skladu sa Ustavom, ali je, kako pokušavaju da uvjere i sebe i sve oko sebe, prijeko potreban u ovom momentu.

Nema idealne partije, nema idealnog političara, ali ima ustava i zakona na kojima počiva ustavni poredak. Ma koliko se nekome ti propisi sviđali ili ne, moraju da budu poštovani, jer potpaljivanje vatre pod ono što se zove Ustav nikada neće završiti dobro.

BiH je državna zajednica koju čine Republika Srpska i FBiH i to je ono što se mora poštovati. To je tako i u Ustavu, to je tako na terenu, ali izgleda još ima usijanih glava, kako unutar tako i izvan granica ove zemlje, koje sanjaju i žele da budu najmoćniji "građani". Da ne bude ni Republike Srpske pa ni Federacije. Da sve bude jedna adresa, jedna ideja, jedna vjera i nacija. Da ta vizija i danas živi, i 30 godina kasnije je upravo jedan od razloga zbog kojeg, po tradiciji, nakon jednog dobrog koraka naprijed imamo barem tri nazad.

A da smo pametni, mogli bismo imati tri srećna naroda i ostale. Ali...

Imamo političare koji su odavno skinuli maske i otvoreno pokazuju na šta su spremni zarad fotelja i ideala. Pokazuju da su spremni na sve i u takvom ambijentu samo od sebe se nameće pitanje - koje je normalan, a ko lud, onaj koji drži do slova Ustava i Dejtona ili onaj koji ne zna ili ne mari za slovo, a duha se ne boji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.