Unitarni pravac

BiH je zemlja protektorat duže od tri decenije. Živi svjedoci toga i dalje su Kancelarija visokog predstavnika i Ustavni sud BiH, institucije čije je sjedište u Sarajevu, a pojedinci su se nameračili da kolonijalnu upravu i dalje jačaju dovođenjem tamo nekih stranih eksperata u fotelje, u kojima bi, u svakoj normalno državi, sjedili domaći stručnjaci.

Dejtonski mirovni sporazum, iako uveliko oskrnavljen, još je jedini okvir u kojem se BiH kreće. I u kojem i može da se kreće sve do momenta u kojem bi domaći lideri i ključne svjetske institucije, koje su te 1995. stale iza tog akta, saopštili da je zajednički stav da se okreće nova stranica.

Sve do tada Dejton je sve što imamo. Što nas drži zajedno pod ovim dijelom neba i gura na dogovor o svim pitanjima. Od onih finansijskih, detalja u sektoru odbrane, do stavova u spoljnoj politici.

Iako je klasični primjer moderne kolonije u 21. vijeku, BiH ima pravila po kojima bi trebalo da funkcionišu njene institucije. Međutim, ako je već, a i jeste, olako kršen Opšti okvirni sporazum, i to mahom od stranaca koji su svojevremeno bili umislili da su šerifi, ne čudi da se još lakše prelazi preko nekih drugih pravnih propisa.

Borba za sastav i način odlučivanja u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je jedna od rijetkih institucija koju je predvidio Dejton i kojoj je posvećen i njegov aneks osam, izbila je u prvi plan. Ponovo je, tvrde upućeni u tu priču iz Srpske, na sceni pokušaj da se strani eksperti koji su "izbačeni" odlukom koju su podržala sva tri člana Predsjedništva BiH, vrate u tu instituciju. I ne samo da popune stolice, nego i da glasaju. Ovako ili onako. Po potrebi. Po nečijoj želji.

Priča o toj komisiji puna je kontradiktornosti. Sve nedoumice će, ili bi barem trebalo da budu razjašnjene do sjednice Narodne skupštine Srpske, na kojoj će poslanici reći šta misle o vetu koju je na tu spornu odluku stavila srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. Na akt koji su silom u Predsjedništvu gurale i progurale njene kolege iz FBiH na toj adresi.

Nadležni treba da do detalja iznesu sve o osporenim odlukama te da pri tome ne ostave ni mrvu prostora za različita tumačenja, spekulacije niti bojazan. Jer to nije recept za jedinstvo, već miks za raskol.

Na ovakvim stvarima, gdje je u pitanju Republika Srpska, njena prava da bude pitana prilikom odlučivanja u BiH, te mogućnost da zaustavi sve što nije u skladu sa Dejtonom i njenim interesima, nema podjele na vlast i opoziciju. U tim slučajevima, uz punu iskrenost, treba da svoj posao obave institucije i stanu u kraj bezakonju i stalnim pokušajima bošnjačkih funkcionera da preglasavanjem, na bilo kojoj adresi, rješavaju stvari u BiH.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je samo jedan primjer za to, a svi smo svjedoci koliko su puta prizivali strance kada osjete nemoć ili da se stvari ne odvijaju u pravcu koji su zacrtali. Onom unitarnom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.