Ulaganje u život

Prije nekoliko godina vijest da je u školskim klupama iz godine u godinu sve manje đaka, da se naročito u manjim sredinama zatvaraju područna odjeljenja i škole, a prosvjetni radnici ostaju bez posla, više nije bila iznenađenje, već očekivana posljedica loših demografskih kretanja.

Ove godine, međutim, slika je, makar na trenutak, drugačija. Razlika od oko 300 prvačića više u odnosu na lani nije samo statistički podatak, već i tračak nade da negativni trendovi možda ipak nisu nezaustavljivi.

Gotovo 9.000 mališana ove jeseni prvi put će sjesti u školske klupe širom Srpske. To je vijest koja raduje roditelje, nastavnike i sve one kojima je stalo do budućnosti Republike Srpske. Ohrabruje i činjenica da se osim većeg broja upisanih prvačića posljednjih godina može čuti i da se broj učenika u pojedinim srednjim školama stabilizuje nakon dugog perioda pada. Sve to budi nadu da bi demografska slika, uz odgovarajuće mjere i povoljnije društvene okolnosti, mogla početi da se mijenja nabolje. Još je važnije što ove brojke pokazuju da, uprkos brojnim izazovima, nisu ugašene sve šanse za oporavak.

Da li je riječ o nešto većem broju rođene djece prije šest godina, manjem odlasku stanovništva ili povratku pojedinih porodica, pokazaće detaljnije analize. Ono što je sigurno jeste da svaki novi đak predstavlja povod za zadovoljstvo, jer svaka puna učionica znači da neko mjesto i dalje živi, da se u njemu čuje dječja graja i da postoji razlog da škola ostane otvorena. Posebno raduje činjenica da ove godine nije bilo lokalne zajednice bez ijednog upisanog prvačića, jer i to govori da život, koliko god bio otežan, nije potpuno zamro ni u najmanjim sredinama.

Ipak, jedan dobar podatak ne može izbrisati decenijski minus. Demografi s pravom upozoravaju da prošlogodišnji broj rođenih, koji je ponovo pao ispod 9.000, ne ostavlja mnogo prostora za euforiju. Već za nekoliko godina današnje ohrabrujuće brojke mogle bi ponovo krenuti silaznom putanjom ukoliko izostanu ozbiljne i dugoročne mjere. Borba za svako novorođeno dijete ne vodi se samo jednokratnim novčanim davanjima, već sigurnim radnim mjestima, dostupnim vrtićima, kvalitetnim školama i uslovima zbog kojih će mladi poželjeti da svoju budućnost grade upravo ovdje. Zato ovaj pozitivan pomak ne treba posmatrati kao predah, već kao obavezu da se nastavi sa politikama koje će dati dugoročne rezultate.

Optimizam jeste dobrodošao, ali samo ako bude praćen odgovornim potezima i istrajnošću, jer prava pobjeda neće biti 300 prvačića više u jednoj školskoj godini, već trenutak kada ovakve vijesti prestanu biti izuzetak i postanu nova, lijepa svakodnevica Srpske. Nijedna investicija nije vrednija od one koja na jesen napuni školske klupe dječjim osmijesima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.