Ukrajinska kriza između dva koncepta

Svijet se prvi put poslije Drugog svjetskog rata suočava sa vidljivim raskolom unutar onoga što smo poslednjih 80 godina nazivali političkim Zapadom, čija je osnovna ideološka podloga bila liberalizam, politička teorija koja je hegemonistički dominirala velikim dijelom svijeta.

Trampov suverenizam i dugoročni ekonomski interesi razaraju nekadašnje jedinstvo i stvaraju neočekivane saveze. Dijeli se ono što je do juče izgledalo nedjeljivo i spaja se ono što je do juče izgledalo nespojivo. U petak, 28.2.2025, naočigled čitavog svijeta kulminiralo je nešto što se posljednjih mjeseci naslućivalo da se iza brda valja. Tramp želi brzi mir u Ukrajini, uspostavljanje povjerenja sa Rusijom i pravo na eksploataciju Americi potrebnih rijetkih minerala, a koje Ukrajina ima u izobilju. Zelenski prije potpisivanja bilo kakvog sporazuma o miru želi bezbjednosne garancije Zapada za trajnu bezbjednost Ukrajine. Njegova netrpeljivost prema Rusiji i Putinu je vremenom prerasla u neskrivenu mržnju, pa ne prihvata bilo kakve buduće ruske garancije bezbjednosti Ukrajine. Taj njegov odnos je pothranjivan od strane izvjesnih evropskih zemalja, prije svega Velike Britanije i Francuske. Oni žele da neprijateljstvo između Ukrajine i Zapada sa jedne strane i Rusije sa druge strane trajno i ostane.

Dakle, glavno pitanje je sa kojim stepenom, od strane koga i na koji način će Ukrajina dobiti trajne bezbjednosne garancije sa kojima bi bila zadovoljna. Francuska je tajno pregovarala s Ukrajinom o eksploataciji minerala. I Evropska unija želi svoje parče torte, pogotovo što je i ona uložila sopstvene pare (oko 120 milijardi evra) radi pomoći Ukrajini. Francuzi i Britanci su spremni da u Ukrajinu pošalju sopstvene "mirovne" trupe kao garanciju njihove bezbjednosti. Svima je poznato pravilo "Čija je čizma na nekoj teritoriji, taj ima pravo da je i gazi". Tramp nema namjeru da šalje svoju vojsku za održanje mira u Ukrajini, ali i zna da Rusi neće prihvatiti zapadnu vojsku, kao dio mirovnog plana. Dakle, raspoređivanjem evropskih trupa na teritoriju Ukrajine, produžava neprijateljstva i smanjuje izglede za postizanje mira.

Povjerenje

Trampova zamisao konačnog mirovnog rješenja uključuje izgrađeno povjerenje između Zapada i Rusije i uvažavanje ruskih bezbjednosnih interesa. On je saglasan sa ruskim konceptom uravnoteženog evropskog i svjetskog globalnog bezbjednosnog sistema. Zbog toga dvije moćne diplomatije ne sjede skrštenih ruku. U četvrtak, 27.2.2025. godine, u Istambulu nastavljen je visoki diplomatski susret između Rusa i Amerikanaca na kojem je dogovoreno međusobno oživljavanje ambasada i diplomatskih kontakata. Taj događaj je označen kao početak otvaranja procesa u vezi sa izgradnjom međusobnog povjerenja. Jer, kontakti inspirišu nadu, a bez vjere i nade u uspjeh nema ni uspjeha.

Pored Irana, kao geopolitičke tačke oko koje SAD imaju namjeru da ostvare saradnju sa Rusijom, važno polje saradnje Tramp vidi i na prostoru Arktika. Rusija ima najveću flotu ledolomaca u svijetu (34 na dizel i 11 na nuklearni pogon). Takozvani Sjeverni plovni put će u budućnosti sve više dobijati na značaju, kako zbog klimatskih promjena, tako i zbog povećane sposobnosti lomljenja leda. Rusija je ponudila Americi saradnju u vezi sa zajedničkim istraživanjem prirodnih resursa na prostoru Arktika. Takođe je stavila na sto ponudu o zajedničkom ulaganju u energetiku, u proizvodnju visokotehnološke robe i u eksploataciju rijetkih minerala na prostoru Rusije.

Ideja otopljavanja odnosa između SAD i Rusije se nikako ne sviđa Velikoj Britaniji i Francuskoj. One žele da ostanu "kratkih rukava" što se tiče eksploatacije ruskih (i ukrajinskih) prirodnih resursa. Zbog toga su uvjerili Zelenskog da u razgovoru sa Trampom nikako ne smije pristati na to da bude postignut mir koji bi podrazumijevao bilo kakav oblik povjerenja u Rusiju i u Putina. Ta ideja po svaku cijenu treba da bude kompromitovana. Uvjerili su Zelenskog da Evropska unija zajedno sa Velikom Britanijom ima, i bez Amerike, sposobnosti da se trajno suprotstavi Rusiji i njenim namjerama. Zbog toga će ubrzano nastojati da izdvajaju veća finansijska sredstva za vojne budžete. Postizanje trajnog mira po američkoj koncepciji moralo bi da dovede do ukidanja sankcija Rusiji, kako američkih tako i evropskih, ali podrazumijevalo bi i odmrzavanje 230 milijardi evra zamrznutih ruskih sredstava, koje oni imaju namjeru da usmjere u obnovu Ukrajine, kao investiciju u sopstvenu korist.

Sudbina svijeta

Dakle, došlo je do sukoba dvije koncepcije, ili dvije strategije pristupa rješavanju problema u Ukrajini. Zbog sukoba te dvije koncepcije, utemeljene na interesima jednih ili drugih, došlo je do incidentnog razgovora u ovalnom salonu. Tramp se ponašao u skladu sa privilegijom lidera velikih sila - ne kazati samo ono šta misli, već kazati i ono šta hoće. Ukidanjem vojne pomoći Ukrajini pokazao je da ne blefira već da je ozbiljan u sopstvenoj namjeri.

S namjerom da umanje zavisnost od nepredvidivih američkih poteza pod administracijom Donalda Trampa, Velika Britanija zajedno sa Evropskom unijom će nastojati da značajno poveća sredstva za vojne budžete i da se ubrzano naoruža. Vjerovatno im je vizija da izgrade novi snažan geopolitički entitet na svjetskoj sceni - Evropu. Taj entitet bi nastojao da izgradi samostalnu i nezavisniju ekonomsku, odbrambenu i bezbjednosnu politiku, a zadržao bi neoliberalizam kao osnovnu ideološku podlogu svoga djelovanja i namjeru dominacije velikih nad malim unutar Evrope (Njemački koncept iz vremena nacizma). Pošto bi NATO izlaskom SAD iz članstva otišao u istoriju, evropski dio te organizacije (vjerovatno bez Turske, ali sa Moldavijom i Ukrajinom) bi se reorganizovao u sličnu organizaciju koja bi garantovala bezbjednost entiteta - Evropa. Na ozbiljan otpor zemalja kako što su Mađarska, Slovačka, pa i Italija ozbiljno se ne računa. Zemlje zapadnog Balkana i do sada niko ništa nije pitao. U ovoj varijanti geopolitička bitka neoliberalnih demokrata za ruske (i ukrajinske) prirodne resurse se i dalje nastavlja, ali bez Sjedinjenih Američkih Država. Za to će im svakako biti potrebno dosta vremena, ali to vrijeme teče na međusobnom ubijanju dva slovenska naroda, što je poželjan gubitak. U međuvremenu može se desiti da tehnologija SAD, uz pristanak Rusije, uđe među ruske prirodne resurse. Evropljani će svakako pokušati da kroz namjeru kupovine američkog oružja prikažu Americi da je i njihov ekonomski interes nastavak neprijateljstva prema Rusiji, jer su oni svakako odlučili da uduplaju svoje vojne budžete.

Onaj koji zna da igra šah vidi da Evropa već kasni najmanje tri poteza za Amerikom.

Kako god bilo Evropa se prvi put nakon Drugog svjetskog rata odlučila da suprotstavi Sjedinjenim Američkim Državama. Svijet od posljednjeg petka izgleda mnogo dalje od mira u Ukrajini nego što je izgledao samo dan ranije. Od toga koja će strategija prevladati - brzi mir ili nastavak krvavog rusko-ukrajinskog rata možda odredi sudbinu svijeta narednih decenija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.