Tiha kriza

Obrazovanje bi trebalo da bude stub svake ozbiljne države i uspješnog društva. Ulaganje u znanje nije trošak, već najisplativija dugoročna investicija, jer upravo kroz obrazovni sistem oblikujemo generacije koje će nositi budući razvoj.

Ipak, uprkos određenim pomacima, jasno je da su ulaganja u obrazovanje kod nas i dalje nedovoljna i da zahtijevaju kontinuitet i ozbiljniji pristup, kako na lokalnom nivou, tako i na republičkom.

Nadležni su posljednjih godina preduzeli određene korake, od besplatnih udžbenika i širenja mreže stipendija do različitih vidova podrške učenicima i studentima. Međutim, kada se čuje glas onih kojih se to najviše tiče, odnosno đaka, studenata i njihovih roditelja, postaje jasno da su ti pomaci tek početak i da ima još mnogo prostora za unapređenje.

Jedan od konkretnih problema sa kojima se svakodnevno suočavaju porodice jeste pitanje prevoza. Inicijativa srednjoškolaca iz Banjaluke za uvođenje besplatnog prevoza za učenike i studente to jasno pokazuje. Ako je već omogućen besplatan prevoz za penzionere, postavlja se logično pitanje, zašto isto pravo ne bi imali i oni koji su svakodnevno obavezni da pohađaju nastavu?

Za mnoge roditelje, koji već izdvajaju značajna sredstva za školovanje djece, trošak mjesečnih karata nije zanemariv. Primjer učenika iz Banjaluke, koji mjesečno plaćaju 30 KM za kartu, iako autobus koriste samo povremeno, najbolje oslikava apsurd postojećeg sistema. Često se dešava da djeca ne pohađaju područnu školu kojoj pripadaju, već centralnu, zbog lakšeg usklađivanja sa poslovnim obavezama roditelja. U porodicama sa više školaraca, ovaj trošak dodatno opterećuje kućni budžet.

Ipak, prevoz je samo jedan od problema. Učenici i nastavnici godinama ukazuju na nedovoljnu opremljenost školskih kabineta, kao i na loše stanje pojedinih školskih objekata. Neke škole i dalje nemaju ni fiskulturne sale, pa se časovi fizičkog vaspitanja održavaju u improvizovanim uslovima, ili se uopšte ne održavaju.

Dodatni izazov predstavlja nedovoljna povezanost obrazovnog sistema sa privredom. Mladi često završavaju školovanje sa znanjima koja nisu u potpunosti primjenjiva u praksi, što im otežava zapošljavanje. Za razliku od brojnih evropskih zemalja, u BiH još uvijek nisu u potpunosti zakonski uređeni studentski poslovi, što ostavlja prostor za zloupotrebe.

Sve ovo ukazuje na jednostavnu činjenicu, obrazovanje mora postati prioritet, ne samo deklarativno, već i u praksi. Ulaganje u obrazovanje danas znači ulaganje u opstanak sutra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.