Svetinja i čuvar

Famozni prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske održani su juče.

Birači s pravom glasa i voljom da se, neplanski, pojave na biralištima i iskoriste svoje pravo i dužnost, izabrali su novog prvog čovjeka Srpske. I tu se priča ne završava - tek počinje. 

Put do prijevremenih predsjedničkih izbora krenuo je iz OHR-a u kojem sjedi njemački službenik Kristijan Šmit, tvrdeći da je i visoki predstavnik u BiH. Iako uz ime i prezime nema pečat Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija koji su na toj izopačenoj poziciji imale diplomate prije njega.

Međutim, Šmita to nije spriječilo, a ni nasekiralo onaj dio međunarodne zajednice koji mu je naklonjen zbog ko zna kakvih razloga, da nametne nove odredbe zakona i otvori lov na predsjednika Republike. 

U tom momentu se zvao Milorad, a moglo je biti bilo koje drugo ime da je većina naroda to htjela.

Pod optužbom da se nije povinovao volji stranca, a s druge strane, ispunio svoja ustavna ovlašćenja (ma koliko je situacija bila napeta, nametnuta i komplikovana), sudije Suda BiH su proglasile krivim Milorada Dodika, tadašnjeg predsjednika Srpske.

Naredni potez je povukla Centralna  izborna komisija BiH, takođe institucija sa sarajevskom adresom. Njeni članovi su sproveli i ovu odluku Šmita te oduzeli mandat izabranom predsjedniku Srpske i stali iza odluke o raspisivanju prijevremenih izbora za novog prvog čovjeka Republike.

Svašta se izdešavalo od tada do danas. Krojene su brojne priče u nastavku svima dobro poznate drame čiji su glavni akteri oni koji sebe zovu Srbima i predstavnicima, prije svih, srpskog naroda.

Ponovo su briljirali u ulogama i pokazali da je gotovo nemoguće imati iskreno partnerstvo i izdići se iznad ličnih sujeta i animoziteta ni kada je u pitanju institucija predsjednika Republike Srpske sa sjedištem u Banjaluci. 

I dok su oni tako bacali opet jedni na druge drvlje i kamenje, s druge strane međuentitetske linije mahom su zadovoljno trljali ruke nadajući se da će i dalje imati strance na svojoj strani da bi i BiH napravili po svojoj volji. 

Ipak, narod je ponovo rekao svoje. Izglasan je novi predsjednik Srpske. Novi čuvar Republike koji ima obavezu i zavjet da je čuva i da kolo, koje je poveo Šmit, više nikad niko ne povede. 

Srpska je svetinja i to ko ne zna ili ko to možda zna, ali ga ne dotiče, neka prestane da govori u ime srpskog naroda. Ali i ostalih jer je Srpska kuća i Hrvatima i Bošnjacima koji su je kao takvu prihvatili.

Oni koji govore i koji će ubuduće sa važnih pozicija govoriti u njeno ime, u ime Republike Srpske, treba da to rade iskreno, s ponosom, pri tome ne kršeći međunarodna pravna akta i najviše odredbe jednog sistema jer će samo tako ova svetinja, s ove strane Drine, i trajati. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.