Sve što Ustavom BiH...

…Republika Srpska i Federacija BiH kao države sastavnice nisu izričito prenijele "Bosni i Hercegovini", ostavljeno je da pripada državnim nadležnostima Republike Srpske i Federacije BiH. Ustav BiH je Aneks 4. Dejtonskog međunarodnog sporazuma i temeljni je osnov nastanka, postojanja i opstanka poslijeratne BiH.

Zato je u članu 3.3.a) Ustava BiH, zapisano: "Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja u ovom Ustavu nisu izričito dodijeljene institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju entitetima." Uz određenje iz Preambule Ustava BiH da se BiH sastoji od Republike Srpske na 49 odsto i Federacije BiH na 51 odsto teritorije, to je drugi kamen temeljac dejtonske BiH. Ove odredbe potpuno i jasno određuju ustavnopravnu i teritorijalnu strukturu, ali i kvazidržavno uređenje entiteta prosto nazvanog "Bosna i Hercegovina". 

Dejtonski sporazum i njegove anekse pisali su američki pravnici, pa su prepisali i mnoge odredbe Ustava SAD kao složene državne zajednice, između ostalog i Amandman 10. koji glasi: "Prava koja nisu ovim Ustavom data Sjedinjenim Američkim Državama, niti su uskraćena državama, ostavljena su svakoj pojedinoj državi ili narodu." 

Šta jesu funkcije i ovlašćenja entiteta BiH

PRVO: Članom 3.1. Ustav BiH precizno nabraja nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine: "a) Spoljna politika; b) Politika spoljne trgovine; v) Carinska politika; g) Monetarna politika kako je predviđeno u Članu VII; d) Finansije institucija i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine; đ) Politika i propisi u vezi sa pitanjima imigracije, izbjeglica i azila; e) Sprovođenje međunarodnog i među-entitetskog krivičnog zakona, uključujući i odnose s Interpolom; ž) Uspostavljanje i rad zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih kapaciteta; z) Regulisanje među-entitetskog saobraćaj; i) Kontrola vazdušnog saobraćaja." 

Dakle, "Bosna i Hercegovina ima nadležnost za PET POLITIKA (spoljnu, spoljne trgovine, carinsku, monetarnu, imigracija/izbjeglice/azil) DVA REGULISANjA PROPISIMA (pitanja imigracije, izbjeglica i azila, i među-entitetski saobraćaj). Pored ovih nabrojanih politika i propisa, nivou BiH pripadaju RADNjE - sprovođenje međunarodnog i među-entitetskog krivičnog zakona, uključujući i odnose s Interpolom, (ali bez uspostavljanja posebnih institucija BiH). Druga ustavna RADNjA BiH je uspostavljanje i rad zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih kapaciteta. Ovdje Ustav BiH izričito određuje "uspostavljanje i rad", a što je interesantno kao naziv, određuje da su to "zajedničke" institucije. Ovo je dokaz da sudije Ustavnog suda BiH nisu pažljivo čitali Ustav BiH, kada su po apelaciji Denisa Zvizdića odlučile, a čime se 20. januara 2023. godine dr Zvizdić i pohvalio: "Danas je Ustavni sud BiH prihvatio moju apelaciju i proglasio sintagmu "zajedničke institucije" neustavnom. Ovo je historijska odluka jer je Ustavni sud trajno potvrdio da BiH po svom karakteru nije državna zajednica, već država sa svojim suverenitetom i historijskim kontinuitetom." Udrobio D.Z. i što nije pisalo u odluci Ustavnog suda BiH. Uobičajene podvale, laži i prevare muslimanske strane. 

DRUGO: Kao nadležnost entiteta "Bosna i Hercegovina", Ustav BiH još određuje i donošenje izbornog zakona kojim će se regulisati: a) izbor poslanika u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine - član 4.2.a) i b) članova Predsjedništva BiH - član 5.1.a). Izbornim zakonom na nivou BiH ne može se regulisati izbor odbornika i načelnika opština i gradova, predsjednika Republike Srpske i Federacije BiH, kao ni poslanika u parlamentima Republike Srpske i Federacije BiH, niti delegata u Vijeće naroda Parlamentarne skupštine, jer su to po Ustavu BiH isključive nadležnosti dvije države sastavnice BiH. Mora se naglasiti da entitet "Bosna i Hercegovina" nije izborna jedinica ni za jedan zajednički organ BiH, već su to po Ustavu BiH isključivo Republika Srpska i Federacija BiH. Pogotovo „CIK BiH“ nije izborna jedinica za izbor delegata PDP-ovog Nenada Vukovića u Vijeće naroda iz ohlađenog kinder-jajeta. 

TREĆE: U pogledu državljanstva, Ustav BiH potvrđuje status Republike Srpske i Federacije BiH kao država. Tako u članu 1.7. Ustava BiH piše: "Postojaće državljanstvo Bosne i Hercegovine koje će regulisati Parlamentarna skupština, te državljanstvo svakog entiteta koje će regulisati svaki od entiteta, pod uslovom da su svi državljani bilo kojeg entiteta time i državljani Bosne i Hercegovine." Ova odredba je od izuzetne važnosti i u slučaju tzv. "državne imovine", zato što to poništava sve odluke Ustavnog suda BiH koje se odnose na tzv. "državnu imovinu". Počev od odluke broj U 1/11 u kojoj piše: "Utvrđuje se da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za regulisanje pravne materije koja je predmetom Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, jer se pitanja koja se odnose na utvrđivanje svojinskog statusa državne imovine, kao i nadležnost u vezi s tim između državnih i entitetskih organa trebaju regulisati zakonom koji će biti donesen na državnom nivou zato što se radi o u isključivoj nadležnosti države BiH." Naime, kada bi po Ustavu BiH entitet "Bosna i Hercegovina" imao "državnu imovinu", onda bi u Ustavu pisalo da zakon o državnoj imovini donosi Parlamentarna skupština, kao što piše za državljanstvo ! Ne bi Ustavni sud BiH morao kršenjem Ustava BiH, izmišljati "isključivu nadležnost države BiH" i Parlamentarnoj skupštini dodjeljivati nadležnost za donošenje zakona o državnoj imovini. 

Antidejtonska BiH postoji nazor i nahero 

Slijedom naprijed navedenog, entitet "Bosna i Hercegovina" nema ni funkcije i ovlašćenja za uspostavljanje i rad brojnih neustavnih institucija koje su godinama nastajale kao plod nametanja od strane visokih predstavnika, potvrđivanih od Ustavnog suda BiH, a sve potpomognuto saopštenjima PIK-a kao samoizabranog tijela samoizabranih zemalja i organizacija, bez osnova u međunarodnom Dejtonskom sporazumu i Aneksu 4. - Ustavu BiH. I sada se pominje da će na upražnjeno mjesto visokog predstavnika nakon ostavke Valentina Incka, (koji nije bio po zahtjevu strana potpisnica Aneksa 10. ali je bar imao potvrdu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija), na sjednici PIK-a početkom juna ove godine biti biran novi visoki predstavnik. Pa taj PIK ne postoji već 26 godina, još od 2000. godine. Poznato je da Kristijan Šmit nije imenovan za visokog predstavnika u skladu sa Aneksom 10. Dejtonskog sporazuma, jer je Republika Srpska kao potpisnica Zaključkom Narodne skupštine od 10. marta 2021. godine odbila imenovanje bilo kog sledećeg visokog predstavnika nakon Inckove ostavke. Zato ni Savjet bezbjednosti UN nije mogao potvrditi Kristijana Šmita po prijedlogu nenadležne Njemačke koja je to podnijela, zamislite kome - sarajevskim ambasadorima Upravnog odbora nepostojećeg PIK-a. Ruska Federacija i ne učestvuje u radu tog upravnog odbora, pa Kristijana Šmita i ne smatra visokim predstavnikom, što skoro pet godina iskazuje na sjednicama Savjeta bezbjednosti.

Tome se pridružuje i Narodna Republika Kina, što je potvrda da se kriminalna štetočina Kristijan Šmit lažno predstavljao čineći zločin protiv mira i stabilnosti BiH. A kakva je procedura imenovanja visokog predstavnika po Aneksu 10. Dejtonskog sporazuma, pokazuje Rezolucija broj 1031. Savjeta bezbjednosti UN od 15. decembra 1995. (dan nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma). "Savjet bezbjednosti podržava uspostavljanje visokog predstavnika na zahtjev strana koji će, u skladu sa Aneksom 10. o civilnom sprovođenju Mirovnog sporazuma, pratiti sprovođenje Mirovnog sporazuma i mobilisati i, po potrebi, usmjeravati uključene civilne organizacije i agencije i koordinirati njihove aktivnosti, i daje saglasnost na imenovanje g. Karla Bilta za visokog predstavnika." Dakle, nije bilo na zahtjev/prijedlog PIK-a, ni njegovog upravnog odbora iako su oni formirani prije Rezolucije 1031. Kada pokušavaju da izmisle nadležnost PIK-a ili njegovog upravnog odbora sastavljenog od ambasadora u Sarajevu, da imenuju visokog predstavnika, treba podsjetiti šta piše sajtu OHR-a https://www.ohr.int/medunarodna-zajednica-u-bih/vijece-za-provedbu-mira/: "Savjet za provođenje mira i Upravni odbor. Nakon uspješnog zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine, u Londonu je 8. i 9. decembra 1995. održana Konferencija o provođenju mira čiji je cilj bio mobilisati međunarodnu podršku za provođenje Sporazuma. Sastanak je rezultirao uspostavom Savjeta za provođenje mira (PIK). PIK se sastoji od 55 zemalja i organizacija koje na različite načine pružaju podršku mirovnom procesu - obezbjeđujući finansijska sredstva, dajući trupe u sastav EUFOR-a, ili direktno provodeći operacije?! u Bosni i Hercegovini." Ne piše da tog PIK-a nema nigdje u Dejtonskom sporazumu, pa time ne može imati nikakve nadležnosti, a pogotovo ne može imati "direktne operacije" niti birati visokog predstavnika. 

Izbor visokog predstavnika je isključiva nadležnost strana potpisnica, pa ga nakon toga potvrđuje Savjet bezbjednosti UN. Zato je on visoki predstavnik strana potpisnica Aneksa 10. kao njihov svojevrsni punomoćnik, jer su ga one ustanovile i odredile mu zadatke. On nije i ne može biti visoki predstavnik "međunarodne zajednice"!?, čak ni Ujedinjenih nacija. Samo su strane potpisnice Aneksa 10. njegov nalogodavac i ocjenjivač njegovog rada i samo one mogu "zahtijevati" i predlagati imenovanja visokih predstavnika. Da li to znaju uzurpatori iz sada nepostojećeg PIK-a i njegovog fantomskog upravnog odbora?

P.S.
Ne znam da li su sudije Ustavnog suda BiH uopšte ikada pažljivo pročitale Ustav BiH? Da jesu, ukinuli bi sve akte Kristijana Šmita, a pogotovo odluku o krivičnom djelu "nepoštovanje mojih odluka“" Time bi bila ništavna presuda Miloradu Dodiku koju je donijela Sena Uzunović, a to potvrđeno drugostepenom odlukom istog vanustavnog suda BiH. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.