Sve je isto, samo Srpske ima

Ko ne poznaje prošlost teško može da shvati sadašnjost, a ni o budućnosti ne može da govori. Otuda je izuzetno bitno da sve važno ostane negdje zapisano pa da svi zainteresovani mogu da to pisanje čitaju, tumače i nanovo mu se vraćaju. Zato su ključne arhive, biblioteke i slične institucije.

Stoga će i kompletna arhiva štampanih primjeraka "Glasa Srpske" uskoro biti dostupna na internetu kao trajno svjedočanstvo događaja koji su obilježili proteklih osam decenija na području Bosanske Krajine, Republike Srpske, regiona i svijeta.

Jedan pogled u tu arhivu, u primjerak od 10. januara 1992. godine, dovoljan je da pažljiv čitalac osjeti kakva je atmosfera vladala u tadašnjoj Bosni i Hercegovini u danima kada je proglašena Republika Srpska. Izvještaj sa sjednice Skupštine srpskog naroda u BiH održane 9. januara iste godine otkriva da se stanje u ovoj nesrećnoj zemlji u protekle 34 godine nije bogzna mnogo promijenilo.

"Zar ima šansu jedinstvena BiH kada njeni čelni ljudi traže da ova republika bude u zajednici islamskih zemalja? Zar ima šanse kad Alija Izetbegović sam donosi odluke u Predsjedništvu BiH i ne smatra ga krnjim mada su dva člana Predsjedništva srpske nacionalnosti zamrznuli svoj rad u njemu? To, po mišljenju Alije, nije krnje Predsjedništvo, ali je zato za njega krnje Predsjedništvo SFRJ zato što na sjednicama nisu Bogićević i secesionisti", riječi su Radovana Karadžića, tadašnjeg predsjednika SDS-a zapisane u tom izvještaju.
Manje-više ista situacija je i danas. Priča o ulasku u zajednicu islamskih zemalja nije iščezla, i danas su neke institucije na nivou BiH krnje, i danas pojedinci iz Predsjedništva sami donose odluke, i danas...

Karadžić je istog tog 9. januara 1992. godine dodao: "Srbi su sve poteze povukli u iznudici. Prvu nacionalnu stranku formirao je Izetbegović, a onda HDZ, a tek kao treća nacionalna stranka pojavila se Srpska demokratska stranka. Srpski narod je to morao učiniti jer se dr Nijaz Duraković sa svojom komunističkom partijom spremao da odigra lijevo krilo SDA. Dakle, Srbima se spremala prevara".

Da li 34 godine kasnije u djelovanju sarajevskih političkih snaga ima ikakve razlike? Kako je moguće da postoje oni koji ne vide da su razne "trojke" i danas samo "lijevo krilo" SDA i da sve partije u bošnjačkom korpusu imaju potpuno isti stav prema Srbima, kako '92, tako i danas? Nema razlika u odnosima u BiH osim jedne. Te 1992. godine Republika Srpska je postojala jedan dan, a danas postoji 34 godine i jedan dan, 34 godine i jedan dan više za mudrost, sabornost, jedinstvo i pamet.

Mudrost, sabornost i jedinstvo kojih više nema, nego što ima. Kad se iz ove naše priče izbaci ta sarajevska, ostajemo sami, prepušteni svojim unutrašnjim nepotrebnostima. Situacija od četvrtka, kada neke televizije nisu prenosile ceremoniju otkrivanja Centralnog spomen-obilježja, a treća prekinula prenos uoči obraćanja Milorada Dodika samo je jedna od sijaset sličnih sitnosopstveničkih gluposti koje dominiraju ovdašnjom političkom scenom godinama.

Izvještaj u "Glasu" sa već pomenute sjednice Skupštine 9. januara 1992. godine završava se riječima: "Skupštinu srpskog naroda pratili su brojni novinari, ali direktnog prenosa nije bilo jer Televizija Sarajevo nije dozvolila Televiziji Srbije da se direktno uključi".
Za neke budalaštine ne treba nam nikakvo Sarajevo. Sami smo sebi dovoljni. Valjda ćemo u naredne 34 godine bar malo postati pametniji.

Živjela Republika Srpska!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.