Srpska na meti

Kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma počelo je praktično nakon njegovog potpisivanja i to na štetu Srba i Republike Srpske, ali i Hrvata u BiH. Akteri kršenja bili su stranci u likovima visokih predstavnika i samozvanog i samoizabranog Savjeta za implementaciju mira (PIK), koji nije ni pomenut u Dejtonskom sporazumu.

Potom su to potvrđivale  strane sudije zajedno sa bošnjačkim sudijama u Ustavnom sudu BiH. Stvaranje  unitarne BiH otimanjem  nadležnosti Republici Srpskoj, uz prethodno neutralisanje Hrvata u Federaciji, bilo je i jeste politika svih muslimanskih struktura - vjerskih, političkih, medijskih i  navodno nevladinih čija je ilustracija  "Antidejton pokret"  koji nesmetano postoji i danas u Sarajevu. 

Samo je prvi visoki predstavnik Karl Bilt bio legalan po Aneksu  10. Dejtonskog sporazuma djelujući kao pomagač stranama potpisnicama i koordinator djelovanja međunarodnih organizacija. Svi poslije njega, njih šest, radili su, ko više ko manje, suprotno Aneksu 10. Dejtonskog sporazuma.  

Sve takvo djelovanje  bilo je bez pravnog osnova u Dejtonskom sporazumu, što se u pravu naziva ULTRA VIRES, što znači izvan ovlašćenja. Kada je visoki predstavnik Miroslav Lajčak odbio i dalje učestvovati u protivpravnom djelovanju koje je zajedno sa PIK-om kreirala Kancelarija visokog predstavnika (OHR), podnio je ostavku u martu 2009. godine, uz konstataciju da "ne želi mamuzati mrtvog konja". Bio sam prisutan na sastanku premijera Milorada Dodika i Lajčaka, kada je sjedajući za sto, Lajčak upitao: "Gospodine Dodik, vjerujete li vi u BiH?" Dodik je odgovorio: "Ne". 

Lajčak je rekao: "Ni ja". Od Lajčakovog: "Ne vjerujem", prošlo je više od 18 godina, a mrtvi konj sve više smrdi i zaudara na lešinu koja truje odnose u BiH. 

Falsifikati protiv originala  

Današnje stanje u BiH je falsifikat Dejtona, posebno njegovog Aneksa 4 - Ustava BiH. Takva BiH je vanustavna,  antidejtonska  tvorevina sa brojnim "državnim organima" za koje ne postoji nikakav ustavni osnov. Ta BiH kao falsifikat, suprotno članu 8. Ustava BiH, ima prioritet u raspodjeli sredstava PDV-a za svoje finansiranje, a entitetima šta ostane. 

Takvom su je napravili  stranci ispunjavajući želje Alije Izetbegovića i političkog Sarajeva. Cilj im je bio i ostao unitarna,  bošnjačka, muslimanska država po zamisli Alije kao pisca "Islamske deklaracije". Uostalom, oni to i ne kriju. Bivši muslimanski reis Mustafa Cerić stalno to ponavlja, kao i prošlog mjeseca u Zagrebu pa na skupu povodom 30 godina Dejtona kaže: "Samo Bošnjaci nisu dobili svoju nacionalnu državu".  

To po Ceriću i muslimanima znači da dejtonska BiH, čak i unitarizovana po njihovim  zahtjevima,  nije njihova država, ali se nadaju nekim  turskim vremenima kada su hrišćani bili raja, a oni age i begovi.    

U Ustavu BiH - član 6.1. piše: "Ustavni sud BiH ima devet članova". Ako nema devet sudija, onda po Ustavu BiH nije Ustavni sud, već falsifikat ustavnosti. Sada ima samo sedam sudija, doskora je imao i šest, a odluke koje donosi u tom krnjem sastavu su zbog toga  neustavne, time i neobavezujuće.  

Neustavnost odavno caruje u Ustavnom sudu BiH. Od vremena kada mu je Alija Izetbegović, 12. februara 1998. kao tadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH, podnio apelaciju sa ciljem dekonstrukcije dejtonskog Ustava BiH. Alija je svašta nadrobio tražeći da Ustavni sud BiH ukine brojne odredbe Ustava Republike Srpske iako je Venecijanska komisija Savjeta Evrope još 1996. godine dala pozitivno mišljenje o usaglašenosti Ustava Republike Srpske sa Ustavom BiH. Na osnovu Alijinog zahtjeva, Ustavni sud BiH je u tri navrata donosio odluke, a svakako je najznačajnija treća, poznata kao odluka o konstitutivnosti. 

Ta odluka je navodno  proširila konstitutivnost tri naroda na cijelu BiH, što je potom  poslužilo brojnim intervencijama visokih predstavnika u ustavnu materiju entiteta. Nametali su zakone izmišljanjem nadležnosti BiH kojih nema u Ustavu BiH. Za spornu odluku su bili dvoje sudija iz reda Bošnjaka (Kasim Begić, tada predsjednik Suda,  i Azra Omeragić) i dvojica sudija stranaca (Jozef Marko i Luis Favore), dok je kao peti glas neosnovano bio pribrojan glas sudije Hansa Danelijusa iako je on izdvojio svoje mišljenje. Četvorica sudija - profesora ustavnog prava Snežana Savić,  Vitomir Popović, Zvonko Miljko i Mirko Zovko, takođe su odbila argument "kolektivne jednakosti". Dakle, većina sudija, njih pet, odbila je argument koji je visoki predstavnik iskoristio kao izgovor za nasilne i opsežne izmjene ustava entiteta. Sporna "odluka o konstitutivnosti" posebno je bila štetna po Hrvate u BiH, jer ih je dekonstituisala u Federaciji BiH oduzimajući im politički značaj, ostavljajući ih u nemilosti većinskih Bošnjaka. Zanimljivo je da tada Ustavni sud BiH nije prihvatio Alijino osporavanje odredaba  Ustava Republike Srpske koje se odnose na nadležnost za regulisanje različitih  oblika svojine, nosioce svojinskih prava i na pravni sistem koji uređuje korišćenje svojine. 

Time je tada Ustavni sud BiH potvrdio nadležnost Republike Srpske o imovini. Zašto zadnjih nekoliko godina isti organ tvrdi suprotno, proglašavajući da su zemljište, šume, vode, putevi, zgrade, vazduh, svemir - svojina "države BiH"?!   Ustavni sud BiH je još prije petnaest godina odredio da "zakon o državnoj imovini" treba da donese Parlamentarna skupština. S obzirom na to da nije naveo na osnovu kog člana Ustava BiH, to ni danas nema tog zakona, a Republici Srpskoj se oduzima ustavno pravo da o tome odlučuje. 

Ustavni sud BiH nastavio je širiti neustavnost u brojnim odlukama bez ustavnog osnova. Tako je potvrdio kreaciju visokog predstavnika Volfganga Petriča o nametanju zakona o "sudu BiH", koji je umjesto pozivanja na odredbu Ustava BiH, napisao nesuvisli falsifikat - da zakon nameće "na osnovu iskazane ustavne potrebe", ne navodeći gdje je u Ustavu našao tu "ustavnu potrebu".  

Petoro sudija (dva Bošnjaka i tri stranca) potvrdili su Petričevu izmišljotinu, ali isto tako ne pozivajući se ni na jednu ustavnu odredbu, iz prostog razloga što po Ustavu BiH ne postoji pravosuđe na nivou BiH, osim Ustavnog suda BiH koji po Ustavu mora štititi Ustav, a oni ga bezočno krše. Sudija Zvonko Miljko je napisao u izdvojenom mišljenju da visoki predstavnik nije mogao nametnuti takav zakon, jer zakon o sudu BiH ne bi mogla donijeti ni Parlamentarna skupština, zato što  za donošenje takvog zakona nije ovlašćena Ustavom BiH. Znači, prvo dopuna Ustava BiH i stvaranje ustavnog osnova, pa onda na Parlamentarnu skupštinu. 

Na sajtu OHR-a, koji nije nikakav organ, već samo servis, služba, osoblje, poslužitelj visokog predstavnika, piše:  "Jedan od najvažnijih događaja u procesu sprovođenja mira bio je sastanak Savjeta za implementaciju mira (PIK) u Bonu u decembru 1997. godine. Razrađujući Aneks 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma, PIK je zatražio od visokog predstavnika da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine".  

Da poredamo:  Dejtonski sporazum i ne pominje PIK  pa mu i ne daje ovlašćenje da "razrađuje" Aneks 10.  Bonska izjava PIK-a kao samoizabranog tijela bez ikakvog pominjanja u Dejtonskom sporazumu, pa time i bez ikakvih prava da se miješa u njegovo sprovođenje,  "pozdravlja namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlašćenja na terenu u vezi sa tumačenjem Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma sa ciljem da olakša rješavanje poteškoća putem donošenja privremenih mjera koje stupaju na snagu kada strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju na snazi dok Predsjedništvo ili Savjet ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom".  

Nema nikakvog zaključka  i ovlašćenja koje je OHR dopisao na svom sajtu da  visoki predstavnik "kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine". Da li je Parlamentarna skupština kao zakonodavni organ na nivou BiH na dnevnom redu imala ono što je kriminalna štetočina Kristijan Šmit nametnuo kao svoj "krivični zakon" ? Nije, što je potvrdio Kolegijum sekretarijata Parlamentarne skupštine BiH (Mirza Imamović, Dražen Mustapić, Goran Živković): "Predmetne izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH koje su objavljene u 'Službenom glasniku BiH' broj 47/23, nisu razmatrane na sjednicama kako Predstavničkog doma tako ni Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH".  

Dakle, nije ispunjen ni drugi dopisani i falsifikovani uslov za nametanje zakona od strane visokog predstavnika! Zato je "Šmitov krivični zakon" višestruko nepostojeći: po Dejtonskom sporazumu, po Ustavu BiH po kome je jedina zakonodavna vlast na nivou BiH njena Parlamentarna skupština,  ni po Aneksu 10, ni po bonskim zaključcima, a ni po njihovom falsifikatu dopisanom od strane OHR-a.

Smrad antidejtonske BiH 

Nametanje kao način donošenja zakona nije propisano Ustavom BiH kao međunarodnim ugovorom, jer je BiH po tom ugovoru "demokratska država koja funkcioniše u skladu sa vladavinom prava i ima slobodne i demokratske izbore". 

Sadašnja BiH nije demokratska ni suverena, jer zakone nameće neizabrani stranac nepotvrđen od Savjeta bezbjednosti UN, koji nema ni prethodno imenovanje od strana potpisnica Aneksa 10,  kao dva uslova da bi imao  legalan mandat pomoćnika strana i ništa više. Na osnovu njegovih zakona vanustavno "pravosuđe BiH" progoni demokratski izabrane funkcionere Republike Srpske, posebno predsjednika Republike Milorada Dodika. Kažnjava ga zato što je poštovao Ustav Republike Srpske kao strane potpisnice Aneksa 10. Ulogu u bošnjačkoj predstavi "veži konja gdje ti aga kaže" ima  Centralna izborna komisija BiH (CIK). Ona nastavlja progon predsjednika Republike otimajući mu legalni mandat koji je dobio na izborima 2022. godine. 

Uz to,  sadašnji CIK je nezakonito izabran udruženim poduhvatom svih bošnjačkih stranaka, ali i SDS-a i PDP-a. I takvom CIK-u mandat je produžavao lažni visoki predstavnik Kristijan Šmit. Sadašnji predsjednik CIK-a Jovan Kalaba iz PDP-a poznat je kao poslušnik i potrčko iz kruga Mladena Ivanića, čovjek bez svoga ja. Uz njega je Vanja Bjelica Prutina, vezni igrač Kristijana Šmita, koja se prije lokalnih izbora 2024. godine kobajagi zalagala da se SDS-u zabrani učešće na izborima zbog sankcija i nemanja žiro računa. Kako to, kada se zna da je na mjesto člana CIK-a došla iz kabineta Mirka Šarovića, predsjednika SDS-a? Pa, zato što je SDS neposredno prije toga promijenio naziv za izbore i registrovao se pod nazivom "SDS - volja naroda". 

Onda Vanja Bjelica Prutina kaže da može pod tim nazivom. Sva predstava je bila da na glasačkom listiću za izbor odbornika i načelnika piše "SDS - volja naroda". Tako je CIK odobrio da se izborni slogan SDS-a nađe na glasačkom listiću. Podvala Bjelice Prutine nije koristila SDS-u, jer je ostvario najgori rezultat. Ostali članovi su slika i prilika neustavne i nezakonite strukture "države BiH". Željko Bakalar za člana CIK-a je izabran iz kabineta Željka Komšića kao "hrvatskog" člana Predsjedništva BiH. Uz drugu dvojicu bošnjačkih članova - Suada Arnautovića (kome se usne stisnu od mržnje svaki put kada se pomene Republika Srpska) i Ahmeta Šantića, Bakalar je u CIK-u pridruženi bošnjački član, baš kao što se i njegov šef Željko Komšić pridružuje bošnjačkim članovima - Šefiku Džaferoviću i Denisu Bećiroviću u Predsjedništvu BiH u preglasavanju srpskih članova. Navodni član CIK-a iz reda ostalih - Irena Hadžiabdić, samo se rijetko sjeti da je pravnik pa glasa suprotno Kalabi, Bjelici, Arnautoviću, Šantiću, Bakalaru, ali tek kada nezakonita odluka ima potrebnu većinu  glasova.  

Sve protivpravno što se radi u falsifikatu BiH, Evropska  unija na terenu i u Briselu zove "vladavinom prava".  Zato je Evropa - riječ koja laže. Kršenje Dejtonskog sporazuma radi uništenja Republike Srpske je udruženi zločinački poduhvat u kome stranci i političko Sarajevo imaju  svoje saveznike u Republici Srpskoj. Po tom scenariju, Bakir Izetbegović bi izašao sa izjavom: "Izvršen je zadatak iz 'Islamske deklaracije' - nema više Republike Srpske". 

O tome uskoro u novoj kolumni.   

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.