Šija i vrat

Da pitate roditelje širom svijeta šta bi voljeli da im djeca studiraju, vjerujem da bi dva ubjedljivo najfrekventnija odgovora bila medicina i pravo. Doktori i pravnici, naime, u svakom društvu prizivaju ugled, a najčešće i natprosječno dobro zarađuju. Kad omladinci odluče da slijede implicitne roditeljske želje, izbor obično zavisi od sklonosti ka društvenim, odnosno prirodnim naukama. A u svjetovima društvenih i prirodnih nauka jedna je razlika krucijalna.

Društvene nauke po pravilu počivaju na interpretaciji, a prirodne na eksperimentalnoj potvrdi. Da ostanemo u kontekstu prava i medicine, neki sud ili neka porota odlučuju da li se neko ubistvo desilo s predumišljajem ili se desilo "na mah", neki drugi sud ili neka druga porota mogli bi odličiti i drukčije. Medicina je mnogo egzaktnija. Čovjek može imati ove ili one respiratorne simptome, ali on ima tuberkulozu ako se dokaže da u organizmu ima bacil TBC-a.

DIJAGNOZA

Sutra se navršava trideset godina od početka srebreničkog masakra koji je za bošnjačku naciju genocid, a za srpsku, u ogromnoj većini, "strašan zločin". Pravo, rekosmo, nije egzaktno. Zamislimo čovjeka kome je otac naprasno umro. On je, naravno, strašno tužan, ali dodatnu mu muku pravi to što ima razloga da sumnja da mu je otac otrovan. Komšije i rodbina ga, međutim, ubjeđuju da mu je otac umro od srčanog udara. Doktor mu kaže kako mu je otac svejedno mrtav, ali sin insistira na autopsiji. Ispostavlja se da je čovjek zaista otrovan. Policija sa strane dovodi tri najbolja, najčuvenija i najstručnija tima za utvrđivanje uzroka smrti. Oni svi, nezavisno jedni od drugih, obave autopsiju i izdaju manje-više jednak nalaz: otac je umro od trovanja. I sin, jadan, napokon sahrani oca. Ipak, dva-tri naročito dosadna tipa, komšija automehaničar, nezaposleni tetkin sin i komšinica koja radi u banci kao šalteruša nastavljaju da šire priču da mu je otac umro od srčanog udara. Kad policija pronađe trovače, a sud ih osudi, skeptici i dalje govore: "Možda su mu i davali otrov, a to ne znači da je umro od trovanja". Dok sin opet i dalje nije siguran da su svi trovači i njihovi pomagači pronađeni.

Bošnjačka i srpska javnost su, što se tiče Srebrenice, otprilike u ovoj situaciji. Bošnjačka javnost je čovjek koji je izgubio oca. Pravna definicija tog gubitka ovdje je dijagnoza. I kao što u ovoj pričici kod relevantnih i kompetentnih stručnjaka uopšte nema dileme da je dijagnoza trovanje, na potpuno isti način sva kompetentna i relevantna pravna tijela su masovne zločine koji su pratili pad Srebrenice u julu 1995. proglasila genocidom. U tom smislu, kad je o meritumu definicije riječ, sina ne bi trebalo da uznemiravaju stavovi pojedinih komšija i članova rodbine.

Problem je, međutim, što sin s komšijama i rodbinom živi i mora da živi. I htio - ne htio, ne može da ogugla na njihove stalne prigovore. I zarad mira u kući, najmanje što bi mogli da urade bi bilo to da izraze saučešće zbog smrti oca, a da svoje teorije ne pominju. Ako ih doktori nisu ubijedili, ne moraju čak ni eksplicitno reći: "Dobro, bilo je trovanje", mogu i da kažu: "Slažemo se s doktorima, šta bi, oni znaju, to im je posao".

DEKLARACIJA

Ovo posljednje je Republika Srbija i uradila u martu 2010. usvajanjem Deklaracije u kojoj doslovno stoji: "Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde." U Deklaraciji nije eksplicitno pomenuta riječ "genocid", ali je fraza "na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde" potpuno nedvosmislena. Tu Deklaraciju je donijelo najviše srpsko zakonodavno tijelo i ta Deklaracija nikad nije poništena. U tom smislu, frekventno apelovanje da se Srbija institucionalno odredi o ovom pitanju je kontraproduktivno, pošto se ona već odredila. U vrijeme kad je Deklaracija donesena Sonja Biserko je izjavila kako ona  "nije dovoljno ubedljiva bez hapšenja Ratka Mladića" i bila je potpuno u pravu jer je to hapšenje potencirano i tri godine ranije, u vrijeme donošenja presude ICJ-a. Malo više od godinu dana kasnije, međutim, Mladić jeste uhapšen.

Stalna medijska i digitalna graja nakon što neki srpski zvaničnik izjavi nešto tipa: "Nije bio genocid, bio je strašan zločin", ne služi utvrđivanju pravne i istorijske istine, nego dnevnopolitičkim zamajavanjima. Medijske izjave nemaju težinu parlamentarnih deklaracija. Da imaju pameti i diplomatske vještine, srpski vladajući političari bi na pitanje o Srebrenici uvijek trebalo da odgovaraju tako što će reći da im se stav poklapa sa parlamentarnom deklaracijom iz marta 2010, odnosno da "najoštrije osuđuju" zločin čija je priroda utvrđena "presudom Međunarodnog suda pravde".

ČINjENICE I INTERPRETACIJE

Iz političkog Sarajeva često se prema Beogradu, kao i prema Banjaluci, odašilju zlobne polemičke strelice kako se sredine tobože "nisu suočile sa prošlošću". Nije to "suočavanje" bilo savršeno, ali se ipak desilo. Hoću reći, možda ima polemika oko definicije zločina, ali sam zločin niko ne poriče. U javnom životu bukvalno praktično niko, čak ni notorni Vojislav Šešelj. Među traumatične momente kreiranja Republike Srpske i stradanja Bošnjaka zasigurno spada rušenje svih banjalučkih džamija. Svako zna da se to desilo, niko to ne poriče, a čini mi se da niko i ne pokušava da to opravda. Ipak, kroz sve te godine, mada izložen brojnim konkretnim napadima i provokacijama, muftija Ibrahim Halilović proveo je čitav rat u Banjaluci živ i zdrav. Pola vijeka ranije njegovog "kolegu", ako je moguće tako reći, čovjeka koji je u hijerarhiji SPC najbliži funkciji koju je Halilović imao u Islamskoj zajednici, vladiku Platona, dakle, mučki je ubio ustaša Asim Ćelić. Današnji bošnjački politički establišment bi vjerovatno rekao da je Asim Ćelić Hrvat pošto se po svoj prilici i sam jeste tako osjećao, ali to je na tragu one dosjetke da su Austrijanci ubijedili čitav svijet da je Betoven Austrijanac, a da je Hitler Nijemac. Šalu na stranu, ono što ovdje potenciram je relativno banalna stvar na kojoj, primjera radi, insistiraju one novine koje kažu da je svaki komentar slobodan, ali da su činjenice svetinja. Ako priznajemo iste činjenice, sasvim je svejedno da li istu anatomsku pojavu zovemo šijom ili vratom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.