Recept za neuspjeh

Ako ćemo iskreno, sinonimi za život na selu kod nas su oduvijek bili krava, traktor, štala, ovce ili rad na njivi. Zato je nepojmljivo što ova grana privrede kaska u mjestu, bez nekog vidljivog pomaka godinama unazad. U ne tako davna vremena seljak je bio pojam za radišnog čovjeka koji sa svojih deset prstiju ostvaruje dobre prihode i koji, u isto vrijeme, hrani svoje ukućane, ali i kompletnu Republiku.

To više nije slučaj. Na prste jedne ruke mogu da se pobroje oni uspješni, a o zaradi se više ne priča, samo o pokrivanju onog što je uloženo prije početka kalendarske godine. Gdje je onda tu izvoz? Gotovo da ga i nema, a da stvar bude gora, stara boljka sa pojavom stranih proizvoda na domaćem tržištu obeshrabruje u startu i one koji su najuporniji.

Kako onda redefinisati godinama uspostavljeni recept za propast domaće poljoprivrede? Računica je prosta: potrebna je jača podrška domaćoj proizvodnji, promjena kupovnih običaja uz puni gas u vezi sa promocijom domaćih proizvoda i ograničavanjem uvoza. To su tri pobjednička stuba koja će sigurno vratiti agrar na pijedestal uspješnosti. Vratiće i vjeru u povratak na selo, ali i u isplativost koju donose zasukani rukavi farmera koji su oduvijek bili i ostali naša žila kucavica. Oni su nas othranili i to treba i dalje da rade.

Nema potrebe da taj posao odrađuju argentinske farme, jer nam je stočni fond i više nego dovoljan. Samo mu treba dodatni podsticaj, čisto da uhvati izgubljeni zalet.

Poražavajući je podatak o 70 miliona maraka vrijedne uvezene stoke i peradi u prvih osam mjeseci ove godine. To nam pokazuje jedan maćehinski odnos i nebrigu nadležnih sa nivoa BiH.

Nema sumnje, potrebna je i konkretna državna strategija koja će stimulisati mlade da ostanu na selu i preuzmu porodične gazdinstva. Bez toga, stare generacije će polako odlaziti, a sa njima i znanje i iskustvo koje se ne može kupiti ni za najveći novac. Takođe, neophodno je unaprijediti logistiku i skladišne kapacitete, jer domaći proizvodi često propadaju zbog nedovoljno razvijene infrastrukture.

Partnerstva sa trgovinskim lancima i lokalnim pijacama mogu biti ključ za redovnu prodaju i stabilnu zaradu. Osim toga edukacija farmera o modernim metodima proizvodnje i marketingu mora postati prioritet.

Ne smijemo zaboraviti da je kvalitet domaćeg proizvoda naša najjača reklama, a svijest kupaca mora biti oblikovana tako da cijene domaće. Na kraju, vraćanje poljoprivrede na pijedestal nije samo ekonomsko pitanje, to je pitanje identiteta i opstanka naše tradicije i kulture.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.