Razvaljeni Dejtonski sporazum

Prije trideset godina, 21. novembra 1995. godine, u Dejtonu je nakon mučnih i teških tronedjeljnih pregovora parafiran sveobuhvatni sporazum o miru u BiH, poznat kao Dejtonski sporazum.

Nakon dvadesetak dana, 14. decembra i formalno je potpisan u Parizu u prisustvu šest predsjednika kao svjedoka: Bil Klinton (SAD), Žak Širak (Francuska), Džon Mejdžor (Velika Britanija), Viktor Černomirdin (Rusija), Helmut Kol (Njemačka) i Felipe Gonzales (Evropska unija), što ga čini jednim od najvažnijih dokumenata međunarodnog prava nakon Drugog svjetskog rata. Potpisnici su bili Alija Izetbegović koji je predstavljao muslimansku stranu u građanskom ratu u BiH, zatim Franjo Tuđman u ime Hrvatske i Slobodan Milošević u ime Savezne Republike Jugoslavije, ali i Republike Srpske. Naime, posebnim sporazumom od 29. avgusta 1995. godine Republika Srpska je ovlastila Miloševića da potpiše mirovni sporazum i u njeno ime, što se direktno navodi u Preambuli Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, kako je zvanični naziv Dejtonskog sporazuma.

Time je međunarodnim pravom potvrđen državotvorni status Republike Srpske kao potpisnice svih 11 aneksa Dejtonskog sporazuma, ali i indirektne potpisnice osnovnog mirovnog sporazuma, što sa Federacijom BiH nije bio slučaj. Dejtonski sporazum je bio osnova za gradnju mira i obnavljanje međunacionalnog povjerenja tri ratujuće strane - muslimana, Srba i Hrvata. Istovremeno, to je bio i svojevrsni povratak na Kutiljerov plan međunarodne zajednice s početka 1992. koji je sačinjen da bi se spriječio građanski rat. O tome je specijalni predstavnik UN Žoze Kutiljero 2005. govorio u intervjuu beogradskom "Blicu" pod naslovom "IZETBEGOVIĆ ODBIO MIR" tvrdeći: "Da su Srbi, Bošnjaci i Hrvati 1992. godine prihvatili plan koji im je bio ponuđen, bio bi izbjegnut rat u Bosni i Hercegovini, a pomirenje bi teklo daleko lakše". Kutiljerovim planom bile su predviđene ustavne pretpostavke nove organizacije BiH. Svaki od tri konstitutivna naroda - Bošnjaci, Srbi, Hrvati - imali bi svoju federalnu ili autonomnu jedinicu uz BiH kao labavu zajednicu. Ali bošnjačko vođstvo je htjelo unitarnu državu u kojoj bi imali prevlast nad druga dva naroda. Na pitanje: "Kada uporedite Dejtonski sporazum i vaš plan, gdje vidite sličnosti i razlike?", Kutiljero je odgovorio: "Sličnosti postoje. Glavna je to što je prepoznato da bez saglasnosti tri konstitutivna naroda nema ni jedinstvene države, ni federacije ili konfederacije. Postojanje bošnjačko-hrvatske federacije, međutim, jeste razlika koja je samo iskomplikovala stvari umjesto da ih pojednostavi. Ojačala je antisrpski front i pomogla Hrvatima." Kutiljero je rekao i ovo: "Da je plan usvojen, ne bi bilo rata, ni Srebrenice."

Pogaženo pravo

Ustav BiH je dio međunarodnog Dejtonskog sporazuma kao njegov Aneks 4. To je i najvažniji od ukupno 11 aneksa koje su potpisala dva entiteta - Republika Srpska i Federacija BiH od kojih je sastavljena poslijeratna BiH. U Ustavu BiH piše: "Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa vladavinom prava i ima slobodne i demokratske izbore." U stvarnosti je nešto suprotno od Ustava BiH, pa i cijelog međunarodnog prava. Na djelu je vladavina terora koju provode strukture koncentrisane u Sarajevu. Radi se o sarajevskom udruženom zločinačkom poduhvatu protiv mira, a zapravo protiv Republike Srpske. Djelovanje raznih aktera, od kojih se neki poput PIK-a (Savjet za implementaciju mira) i ne pominju u Dejtonskom sporazumu, dovelo je do najveće krize u inače kriznoj "državi". Oni koji se pominju u Ustavu BiH - Predsjedništvo, Parlamentarna skupština, Ustavni sud, nisu ni sastavljeni u skladu sa Ustavom. Poseban slučaj je visoki predstavnik i njegova kancelarija poznata kao OHR, koji jesu predviđeni u Aneksu 10. Dejtonskog sporazuma, ali djeluju suprotno svom mandatu. Umjesto pomagača stranama - Republici Srpskoj i Federaciji BiH pretvorili su se u diktatora praveći od BiH koloniju i protektorat iako se ustavna preambula poziva na "suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost BiH u skladu sa međunarodnim pravom." 

Razgradnja radi trajne  nestabilnosti 

Umjesto primjene prava radi izgradnje mira, povjerenja i pomirenja, što je Dejtonski sporazum jasno regulisao u aneksima kao sastavnim dijelovima međunarodnog ugovora, krenula je njegova razgradnja, tačnije rečeno - razvaljivanje. Cilj je bio držati BiH u nestabilnom stanju čime su opravdavali ostanak visokih predstavnika i OHR-a. Akteri su bili i ostali stranci. Visoki predstavnici koji su umjesto da budu pomoćnici stranama u BiH, kako je to i regulisano Aneksom 10. Dejtonskog sporazuma, postali su naredbodavci onima koji su im dali punomoć - Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Takvu nevjerovatnu moć navodno su dobili od Savjeta za implementaciju mira u BiH (Peace Implementation Council - PIK) na njegovoj konferenciji u Bonu decembra 1997. godine, zaključcima sa sastanka poznatih kao "bonska ovlašćenja" što je zapravo nepravna izmišljotina. Taj PIK je samoizabrano tijelo samoizabranih zemalja, bez osnivačkog ili bilo kakvog drugog organizacijskog ili proceduralnog akta. Nastao je u Londonu 1995. godine u periodu između dejtonskog parafiranja i pariskog potpisivanja i činilo ga je 55 zemalja i organizacija. PIK se ne pominje ni u jednom dijelu Dejtonskog sporazuma i njegovih 11 aneksa.

Jednostavno, radi se o nametnutom i uzurpatorskom tijelu bez ikakvog osnova u međunarodnom pravu. Povremeno pominjanje u aktima Savjeta bezbjednosti UN nije mu dalo nikakav legitimitet, a pogotovo ne i bilo kakav legalitet. PIK je prestao postojati prije 25 godina, jer je tada održana njegova zadnja konferencija u Briselu, ali je ostao njegov Upravni odbor od 11 članova koji se pojavljuje kao saradnik i saučesnik visokih predstavnika u kršenju Dejtonskog sporazuma. Ruska Federacija je prije nekoliko godina napustila taj upravni odbor koji fantomski postoji i još ponešto brljavi u Sarajevu, sada uskraćen i za podršku američke ambasade. Utihnuće i podrška drugih zapadnih ambasada korumpiranoj kriminalnoj štetočini Kristijanu Šmitu. 

Vladavina terora lažne države

Na djelu je tridesetogodišnja izgradnja BiH kao lažne države, suprotne onome što piše u Dejtonskom sporazumu. Pored visokih predstavnika, to je činio i Ustavni sud BiH donoseći brojne odluke bez navođenja ustavnog osnova, zato što taj osnov i ne postoji. Potvrđujući zakon o sudu BiH koji je nametnuo visoki predstavnik Volfgang Petrič krajem 2000. godine, Ustavni sud BiH navodi: "Može da se očekuje da će uspostavljanje Suda BiH biti važan elemenat u obezbjeđenju da institucije BiH djeluju u saglasnosti sa vladavinom prava i da zadovoljavaju uslove Evropske konvencije u pogledu pravičnih suđenja pred sudovima i efektivnih pravnih lijekova". Petrič je u svom obrazloženju odluke o nametanju neustavnog suda BiH kreativno napisao: "Uspostavljaju se pravosudne institucije na državnom nivou, koje ispunjavaju utvrđenu ustavnu potrebu za rješavanje krivičnih djela počinjenih od strane javnih službenika Bosne i Hercegovine u obavljanju svojih dužnosti te u administrativnim i izbornim poslovima, preduslov je za uspostavljanje vladavine prava u Bosni i Hercegovini." Ne zna se čije je obrazloženje budalastije.

Ustavni sud BiH vršio je opasnu razgradnju potvrđujući nepravne odluke visokih predstavnika. Odluke su donošene preglasavanjem sudija iz reda Srba, a često i Hrvata, udruženim glasovima sudija stranca (tri) i sudija Bošnjaka (dva). Sadašnji sastav od sedam, umjesto devet članova, što imperativno propisuje Ustav BiH, čini Ustavni sud BiH ustanovom bez legitimnog i legalnog statusa, što onemogućava donošenje pravno valjanih odluka. Naravno, to krnjem sastavu ne smeta da donosi krnje odluke, koje će se jednom pokazati ništavim. 

Po Aneksu 4. Dejtonskog sporazuma koji je Ustav BiH, BiH ima samo tri organa - Predsjedništvo, Ustavni sud i Centralnu banku. Samo ta tri organa po Ustavu BiH, u svom nazivu imaju odrednicu "Bosna i Hercegovina". Ostali koji sebi dodaju odrednicu "Bosna i Hercegovina" lažno se predstavljaju - Parlamentarna skupština BiH, Savjet ministara BiH, ministarstva ovo i ono BiH, nemaju osnov u Ustavu BiH. Ustav BiH nije predvidio da BiH ima Parlament nego "Parlamentarnu skupštinu" kao skup predstavnika dva entiteta i tri naroda. Isključivo građani entiteta biraju poslanike u Predstavničko vijeće Parlamentarne skupštine, a parlamenti entiteta biraju delegate u Vijeće naroda Parlamentarne skupštine. Ne postoji BiH kao izborna jedinica ni za jedan nivo vlasti. Sada u Vijeću naroda sjedi Nenad Vuković iz PDP-lj koga je izabrala Centralna izborna komisija izvlačeći njegovo ime iz kinder jajeta rashlađenog u frižideru. Time je grubo prekršen Ustav BiH koji u članu 4.1.a) izričito propisuje: "Delegate iz Republike Srpske će odabrati Narodna skupština Republike Srpske." Ustav BiH ne daje nikakvo ovlašćenje da se bilo kojim drugim aktom, pa ni zakonom može izmijeniti ova ustavna odredba. Zato je kinder jaje Nenad Vuković, lažni delegat u Vijeću naroda, koji uzurpira pravo delegata Snježane Novaković Bursać koju je po Ustavu BiH izabrala Narodna skupština Republike Srpske. Ustav BiH ne daje pravo CIK-u da Nenada Vukovića proglasi delegatom, jer ga nije izabrala Narodna skupština Republike Srpske. Zato su sve odluke za koje glasa lažni delegat iz kinder jajeta, NIŠTAVE. Pogotovo što po Ustavu BiH CIK nema nadležnost za izbor delegata u Vijeće naroda Parlamentarne skupštine, kao što po Ustavu BiH nema nikakvu nadležnost za izbor predsjednika Republike Srpske, poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, odbornika i načelnika u opštinama i gradovima Republike Srpske. Sve je to CIK uzurpirao na osnovu neustavnih odredbi "Izbornog zakona BiH". 

Slučaj lažnog visokog predstavnika

Njemački državljanin i turista Kristijan Šmit pojavio se u BiH sredinom 2021. godine na osnovu objave na sajtu OHR-a u kojoj piše: "Danas su u Sarajevu ambasadori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (Peace Implementation Council - PIK) službeno imenovali Kristijana Šmita za sljedećeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, nakon što ga je za to mjesto kandidovala Njemačka. Ruska Federacija se nije složila sa ovom odlukom." U Dejtonskom sporazumu nigdje ne piše da Njemačka kandiduje visokog predstavnika u BiH, koga potom biraju ambasadori grupe zemalja u Sarajevu. Nema veze sa pravom, ali ima veze sa arogancijom i glupošću koja se ne može održati. Na zasjedanje SB UN koje je održano 31. oktobra ove godine Kristijan Šmit nije ni pozvan, jer ga ne priznaju ni Rusija, ni Kina ko stalne članice. Pri tome je ambasador Rusije oštro kritikovao Šmita kao lažnog visokog predstavnika, a i kineski ambasador je iznio neslaganje sa Šmitovim djelovanjem, dok američki ambasador nije ni pomenula ni OHR, ni Šmita. Šmit je dobio ljigavu podršku od ambasadora Evropske unije i "poganih Engleza" kako ih je u svojoj emisiji "Paralele" nazivao pokojni novinar Federalne TV Mladen Marić. Aneksom 10. Dejtonskog sporazuma predviđeno je postojanje samo jednog visokog predstavnika sa mandatom na približno godinu dana. U Rezoluciji broj 1031, piše da Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija: "Podržava uspostavljanje visokog predstavnika na zahtjev strana koji će, u skladu sa Aneksom 10 o civilnom sprovođenju Mirovnog sporazuma, pratiti sprovođenje Mirovnog sporazuma i mobilisati i, po potrebi, usmjeravati uključene civilne organizacije i agencije i koordinirati njihove aktivnosti, i daje saglasnost na imenovanje g. Karla Bilta za visokog predstavnika." Karl Bil je dakle jedini visoki predstavnik koji je na tu dužnost izabran po Aneksu 10 - od strana potpisnica Aneksa 10 (prevashodno Republike Srpske i FBiH) i potvrđen od SB UN. Svi ostali su imali samo potvrdu SB UN, bez izbora strana potpisnica Aneksa 10. Šmit nema ni jedno ni drugo, ali mu to nije smetalo da napravi haos i najveću krizu, a po zamisli bivšeg zlog i pakosnog Bajdenovog ambasadora u BiH Majkla Marfija. Kraj haosa može biti samo kada se izbriše sve što je Šmit uradio, a pogotovo računajući proces vođen protiv Milorada Dodika pred vanustavnim sudom BiH na osnovu optužnice vanustavnog tužilaštva BiH. Dodiku je zabranjeno političko djelovanje u periodu od šest godina. Kao slučajno, svi pripadnici vanustavnog pravosuđa koji su optužili i sudili Dodiku su muslimani/Bošnjaci.

Čak je i drugostepeno vijeće koje je potvrdilo prvostepenu presudu, sastavljeno do muslimana ili njihovih srodnika. Ne treba zanemariti da je većina njih bila u Armiji BiH koja je ratovala protiv Republike Srpske. Drugostepeno vijeće napiše da "visoki predstavnik u BiH predstavlja uspostavljenu komponentu ustavnog i pravnog poretka Bosne i Hercegovine", ali pri tome ne navodi nijednu odredbu Ustava, niti bilo koju odredbu ili princip domaćeg ili međunarodnog prava u prilog te tvrdnje. I ne može ih navesti, naravno, jer takve odredbe ne postoje. Sve to onda očekivano potvrdi i krnji Ustavni sud BiH. Tamni vilajet što je Bosna kao geografski prostor bila i ostala od turskih vremena. 

Na odluke vanustavnog suda BiH nadovezuju se odluke nezakonito izabranog CIK-a sa članovima kojima su istekli mandati. Oduzimanje mandata predsjedniku Republike Srpske suprotno je Ustavu, ali je dobilo podršku opozicije Republici Srpskoj i njenoj vlasti koju narod uporno bira već dvadeset godina. Prijevremeni CIK-ovi izbori za predsjednika Republike 23. novembra su nametnuti, ali će još jednom potvrditi volju naroda da očuva Republiku Srpsku, da sam bira svoje predstavnike, a ne po volji stranaca i sarajevskog UZP, potpomognutog koalicijom zlovoljne opozicije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.