Rast iluzija

Dok iz mjeseca u mjesec rastu cijene osnovnih namirnica, režija, svega i svačega, u posljednje vrijeme povećana je još jedna stavka, prihod od kocke.

Prema podacima Republičke uprave za igre na sreću za jedanaest mjeseci ove godine prikupljena su 156,4 miliona KM od naknada i poreza na igre na sreću, što je 11,3 odsto više nego lani. Najveći skok bilježe internet igre, koje su donijele više od 70 miliona KM, gotovo devet miliona više nego prethodne godine.

Ovo nam govori da u zemlji u kojoj plata presporo prati troškove i život sve brže klizi u zonu hroničnog siromaštva, sve veći dio građana spas traži u kladioničarskim listićima, tombolskim talonima ili dobitku na lotu i u onlajn kazinu. Nažalost to odgovara i sistemu, jer nam iskustvo govori, a i podaci, da se sreća oporezuje bolje i više nego rad.

Građani tako pritisnuti troškovima koji gutaju svaku zaradu, sve češće biraju iluziju pred realnošću. Zato lažna nada da će ih dobitni talon ili tiket izvući iz finansijske dubioze kod nas postaje najjeftinija valuta.

Nažalost snovi da će dobitak prebrisati dugove, zatvoriti minus, kupiti mjesec dana mira postaju preskupi i mnoge dublje guraju u finansijsku dubiozu. Tako dok se začarani krug siromaštva širi, državna kasa je sve punija zahvaljujući tim nadama.

Da stvar bude još gora, istraživanja UNICEF-a, koja su nedavno objavljena, govore da je BiH zemlja koja već ima 60.000 patoloških kockara, dok svako četvrto dijete kocka. Ovi podaci nisu samo statistika, već ogledalo društvenog sloma. Krivicu snosimo svi, od roditelja koji vjeruju da je njihov mezimac najbolji i rukovode se mišlju "moje dijete nije takvo", do društva koje toleriše kockarnice na svakom ćošku i poplavu reklama koje nude spas i sreću u onlajn kazinu.

Sve ovo ukazuje na to da u društvu bez dovoljno sportskih, kulturnih i obrazovnih alternativa kockarnice i kladionice postaju "društveni centri", gdje mladi rano nauče da je brza zarada primamljivija od truda.

S druge strane država, koja treba da ograniči zloupotrebu kocke, radi suprotno, što potvrđuje i činjenica da su mnoge inicijative da se kladionice odmaknu od škola pale u vodu. Vlastodržcima to očigledno ne smeta, jer svaki novi tiket znači i novu marku u budžetu. Dušu na srce, kocke ima u svakom kutku planete, Vegas u SAD je raj za kockare, ali u ovoj zemlji preko velikog okeana to je sve dobro uređeno. Kockarnice kod njih ne mogu biti otvorene gdje god ko poželi, a kod nas su postale dio komšiluka.

Sumirajući sve ovo moramo se sjetiti izjave Alberta Kamija: "Čovjek je jedino biće koje odbija da bude ono što jeste". On je time ukazivao na neophodnu pobunu protiv iluzija i nametnutih sudbina, ali nažalost to odbijanje u BiH ima drugačiju konotaciju, jer se kod nas stvarnost gubi u nadi za spas u kocki, na čemu jedino profitira državna kasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.