Rad u prosvjeti

"Ako Atina ne bude imala obućara, Atinjani će hodati bosi. Ako ne budu imali krojača, Atinjani će biti goli. A ako Atina ne bude imala učitelja - neće biti Atinjana, Atina će propasti".

Čuvena je to Platonova misao o vrijednostima i nezamjenjivosti prosvjetnih radnika koju oni znaju s vremena na vrijeme citirati, najčešće početkom oktobra, kad se obilježava Svjetski dan učitelja.

Međutim, ovu mudrost bi valjalo ponavljati mnogo češće, pogotovo u današnjim vremenima, kada su prosvjetni radnici ostali bez dostojanstva, autoriteta i poštovanja društvene zajednice. Naročito iz razloga što ih je, ako je suditi po konkursima za popunu upražnjenih mjesta, sve manje.

Naime, spisak oglasa za učitelje, nastavnike, profesore i voditelje produženog boravka, koji se raspisuju svakog avgusta, uoči početka nastave ove je godine poprilično dug. U osnovnim i srednjim škola širom Srpske upražnjeno je više od 330 pozicija.

Svaki dio Republike Srpske, od Banjaluke preko Doboja do Istočnog Sarajeva i Hercegovine, pokazuje isti trend, a to je nedostatak kadra za razne predmete, počevši od matematike, fizike, srpskog jezika, hemije, biologije do niza stručnih predmeta i muzičke umjetnosti.

Istina je da mnoge škole imaju potrebu za angažmanom nastavnika koji će đacima predavati tek dva do tri časa sedmično i da, realno, jedna osoba može popuniti više upražnjenih mjesta. To i jeste odavno praksa jer se škole snalaze kako znaju i umiju, između sebe preuzimaju radnike s ciljem da prosvjetarima popune normu i samim tim obezbijede pune plate.

Međutim, da bi došli do te pune norme, pojedini nastavnici drže nastavu u nekoliko škola koje od njihovog mjesta stanovanja znaju biti udaljene desetinama kilometara pa su putovanja vrlo naporna i iscrpljujuća.

Takvi "fleksibilni" aranžmani mogu popunjavati praznine, ali pitanje je koliko su takvi radnici motivisani da daju sve od sebe. U svemu ispaštaju đaci, koji po svim relevantnim propitivanjima danas imaju daleko manje znanja u odnosu na vrijeme prije deset, 20 godina.

To je samo još jedan pokazatelj da se obrazovni sistem u Republici Srpskoj suočava sa ozbiljnom krizom.

Kada se tome doda činjenica da mladi sve manje pokazuju interesovanje za prosvjetni poziv, problemi bi u dogledno vrijeme mogli biti još veći. Plate profesora i u osnovnoj i srednjoj školi znatno su manje od primanja policajaca, čiji je poziv važan i neophodan, ali ni izbliza poput učiteljskog. Raspisane oglase ne treba posmatrati samo kao spisak slobodnih radnih mjesta, već kao eho dugogodišnjeg zanemarivanja jednog od najvažnijih sektora. Prosvjetni poziv je najvažniji za budućnost jednog društva i zato zaslužuje sistemski, dugoročni pristup i to odmah.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.