Protestantsko-katolička fudbalska zavjera

Uoči početka Evropskog prvenstva u fudbalu, prateći raspored utakmica, naročito onih u drugom krugu, kad se pređe na kup sistem i na ispadanje, šalio sam se s prijateljima da se otvara mogućnost da fudbal ispadne povod za Treći svjetski rat, samo ako se u drugom po redu polufinalnom meču, onom na programu 10. jula u 21 čas, nađu Srbija i Hrvatska.

Eufemistično rečeno, taj nacionalni rivalitet je svakako snažan, a u ovom istorijskom trenutku, pa još u noći uoči godišnjice Srebrenice, to bi bio meč na život i smrt. U cijeloj FBiH, u Hrvatskoj, na Kosovu, u dijelovima Crne Gore, ponajprije oko Cetinja, fanatično bi se navijalo za Hrvatsku. Nasuprot tome, u Srbiji, Republici Srpskoj i najvećem dijelu Crne Gore, jednako fanatično bi se navijalo za Srbiju. Sve bi se preslikalo i na ovdašnju dijasporu u Zapadnoj Evropi i Americi. Samo jedna ekipa bi mogla da prođe dalje, pa bi neki bili silno nezadovoljni. To bi bilo više nego plodno tlo za provokacije koje bi mogle da izazovu požar širih razmjera.

HEJ SLOVENI I DRUGI UGARI

Moji drugari su listom rekli da mi je fora loša jer je prije svega nerealna. Nije nerealna u smislu ideje da to ne bi bio zgodan povod za sukob, nego je nerealna u smislu mogućnosti da Srbija dogura do polufinala. Oko Hrvatske, na tragu njenih rezultata na svjetskim prvenstvima, nije bilo takve skepse. Ipak, ispostavilo se na kraju da su i Srbija i Hrvatska ispale već u prvom krugu, iako je mogućnost prolaska i matematički bila veća od pedeset posto, pošto je od dvadeset i četiri reprezentacije dalje išlo čak šesnaest njih. Osim Srbije i Hrvatske, ispali su i Mađarska, Češka, Poljska, Ukrajina, Albanija i Škotska. Kad se zanemari Škotska, a Škotska ionako nije država, nego zbog specifičnih razloga, mada dio Velike Britanije ima zasebnu sopstvenu reprezentaciju, kao i Engleska, Vels i Sjeverna Irska, sve je to Srednja i Istočna Evropa i Balkan, uglavnom slovenske zemlje koje su nekad bile dio Austrougarske.

Prije nekih deset-petnaest godina, kad su na nekom svjetskom prvenstvu, valjda onom u Južnoj Africi, slovenske ekipe uglavnom poispadale u prvom krugu, Ivica Osim je u komentaru za jednu sarajevsku televiziju pomalo cinično rekao: “Hej, Sloveni”. I sada je, dakle, ispalo tako, samo što su pomalo paradoksalno, dvije male, u smislu nemnogoljudne slovenske nacije, što su takođe bile dio Austrougarske, nacije koje mnogi često međusobno miješaju, ipak prošle dalje, a to su, naravno, Slovenija i Slovačka. Ipak, i jedni i drugi su ispali na prvom idućem koraku, u osmini finala, mada su i jedni i drugi pružili i te kako snažan otpor renomiranim protivnicima: Portugaliji i Engleskoj. Slovenci su protiv Portugalije dobacili do penala, a Slovaci protiv Engleza do produžetaka. Uz Italiju, Slovenija je jedina zemlja na Evru gdje je golman kapiten. Jan Oblak je trebalo da bude adut Slovenije na penalima. Ipak, niko nije očekivao da slovenački reprezentativci promaše sve penale koje su izveli: sve tri. Slovaci su, opet, vodili protiv Engleza sve do zaustavnog vremena. Onda su nesrećno primili gol, pa početkom prvog produžetka još nesrećnije još jedan. I inače su Slovaci vjerovatno igrali najbolji fudbal na prvenstvu ako se gleda samo prvo poluvrijeme. Da su hrabrije igrali u drugom, vjerovatno bi protiv Engleza prošli dalje.

NEIZVJESNOST

Kad smo kod Slovaka i njihove grupe u kojoj su sve ekipe (Belgija, Rumunija, Slovačka i Ukrajina) osvojile isti broj bodova, to može da izazove poseban žal kod onih koji navijaju za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući igrama u Ligi nacija pod vođenjem Ivajla Peteva, Bosna i Hercegovina je imala zagarantovano mjesto u baražu. Pod vođenjem Save Miloševića reprezentacija BiH se u baražu susrela sa Ukrajinom i do posljednjih deset minuta imala je pobjedu u džepu. Onda se igra raspala i Ukrajina je prošla dalje. Gledajući mečeve ove grupe, mogao se steći utisak da bi Bosna i Hercegovina, da se plasirala, mogla da prođe u drugi krug. Bilo kako bilo, ako je u prvom krugu i bilo neke neizvjesnosti te i iznenađenja (Gruzija te pomenute Slovenija i Slovačka), kad je krenuo drugi krug, stvari su se razvijale po liniji očekivanih rezultata, ako i ne u regularnom toku, a ono u produžecima i penalima. Praktično u svim utakmicama, osim možda u onoj između Italije i Švajcarske, prošao je favorit. Iako je u prvom krugu Austrija pokazala više od Turske, u direktnom sudaru dalje je prošla Turska. Iako je ta ista Turska protiv Holandije vodila na kraju prvog poluvremena, dalje je prošla Holandija. U utakmici između Francuske i Belgije, primjera radi, Francuska je igrala koliko joj je trebalo, a isto važi i za utakmicu Francuske protiv Portugalije. Španija je dosad vjerovatno pokazala najviše, uostalom pobijedila je u svim utakmicama u prvom krugu, čak i u onoj protiv Albanije koja ništa nije odlučivala. Po mnogima je utakmica Španija - Njemačka bila finale prije finala, ali mada je došla do produžetaka, prolaz Španije je bio više nego očekivan.

ENGLESKA KAO HRVATSKA

Ovaj tekst nastaje neposredno uoči polufinalne utakmice između Holandije i Engleske, onog istog drugog polufinala s početka ovog teksta u koje su šaljivo bile projektovane Hrvatska i Srbija. Uoči prvenstva prognoze stručnjaka i laika su se neobično slagale: svi su tvrdili da je Engleska ubjedljivo najveći favorit. Iako su stigli (najmanje) do polufinala, daleko od toga da su ikoga oduševili igrom.

Paradoksalno, jedina utakmica u kojoj su pobijedili u regularnom toku bila je ona prva, protiv Srbije, a i tu su dobili sa 1:0 i tu im je pobjeda praktično cijelo vrijeme visila o koncu. Igraju zapravo vrlo slično Hrvatskoj na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. Tada su Hrvati izbacili Engleze onako kako su ove godine Englezi izbacili Slovake i Švajcarce. Uglavnom, kad se gledaju četiri najbolje ekipe, na prvi pogled izgleda da se sve desilo po očekivanom scenariju: Španija, Francuska, Engleska i Holandija. Po dvije katoličke i po dvije protestantske zemlje, a u oba slučaja u polufinalu katolička protiv katoličke, odnosno protestantska protiv protestantske. Bilo kako bilo, pred nama je još finale i još jedno Evropsko prvenstvo u fudbalu ostaje iza nas. Iduće je na programu za četiri godine, a domaćini će biti Velika Britanija i Republika Irska.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.