Prolongiranje prolongiranog

Ispunjenje zacrtanih rokova u BiH ne kasni, već je samo malo prolongirano. Tu rečenicu nadležni u BiH koriste često da bi opravdali svoj nerad. Tako već godinama i nastavljaju istim tempom. Ne mijenjaju smjer, jer kako bi drugačije onda našli pokriće za dugi decenijski nerad.

Da je tako, moglo se vidjeti i prethodnih dana kada je Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) na adresu Savjeta ministara BiH uputio novi prijedlog da rok za sprovođenje Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina bude produžen za tri godine. Dakle, traže prolongiranje već prolongiranog.

Naime, prva Strategija za rad na predmetima ratnih zločina je usvojena u decembru 2008. godine. Najsloženiji predmeti, prema njoj, trebalo je na nivou BiH da budu završeni u roku od sedam godina, do čega nije došlo, a preostali u roku od 15 godina. Nakon što rok za najsloženije predmete nije ispoštovan 2018. godine skrojena je revidirana strategija, koja je usvojena sa dvije godine zakašnjenja, 2020. godine.  Njom je bilo zacrtano da se predmeti ratnih zločina okončaju za tri godine. Naravno da nisu pa je i taj rok, kako je već i bilo očekivano, probijen. Nakon toga zacrtan je 2023. godine novi cilj i do njega je pravosuđe trebalo da stigne krajem ove godine. Sada je već vidljivo da ni do tog cilja neće stići zbog čega traže pomjeranje vremenske odrednice za rješavanje predmeta ratnih zločina i to na tri godine. I nema sumnje u to da će taj rok biti pomjeren.

I više je nego sigurno da će nadležni na nivou BiH, prije svega pomenuti VSTS, negdje u isto vrijeme 2028. godine tražiti prolongiranje prolongiranja već prolongiranog roka za rješavanje predmeta ratnih zločina. I dokle tako? Očigledno u nedogled. A, može se drugačije, samo ako hoće. A, pravosuđe BiH pokazalo je da može ekspresno i brzo da radi i da presuđuje i to u petoj brzini. To je dokazano na najsvježijem primjeru u predmetu koji je vođen protiv predsjednika Srpske Milorada Dodika.

A šta je sa procesuiranjem ratnih zločina počinjenim nad Srbima? Očigledno je da im nisu ni prioritet ni cilj. Spominjanje novih rokova do kada bi ti predmeti trebalo da budu završeni je zamajavanje javnosti i bacanje prašine u oči porodicama srpskih žrtava.

Umjesto da se suoči s nasljeđem prošlosti i okonča procesuiranje svih ratnih zločina, pravosuđe u BiH godinama radi po istoj šemi – prolongiraju već prolongirane rokova, bez stvarne namjere da posao privedu kraju. Takva praksa urušava povjerenje javnosti u institucije, ali i dodatno ponižava žrtve, naročito srpske, čija stradanja ostaju bez adekvatne pravne satisfakcije. Dok pravosuđe pojedine predmete rješava ekspresno, u "petoj brzini", drugi stoje po strani, zaboravljeni i gurnuti u stranu. Sve to vodi samo jednom zaključku, a to je da pravda u BiH nije spora - ona je selektivna. A to je najopasnija nepravda od svih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.