Procesi za "Ginisa"

Iako su prošle decenije od postavljanja BiH na nove temelje, ima sektora i to po definicijama veoma značajnih, koji nisu u pravom svjetlu zaživjeli. Pravosuđe je u vrhu tog niza.

Krvavi, po mnogo čemu nametnuti, sukob devedesetih godina sad već prošlog vijeka podijelio je dotadašnje prve komšije koji su zajedno radili, pili kafu, pomagali se kada je trebalo. A kako i ne bi, kada su u jednom momentu, svaki uz svoju molitvu, s oružjem za pojasom, počeli drugačije da se gledaju.

I tako četiri godine. Preteške i preduge. Godine u kojima su majke i očevi na zaraćenim stranama gubili sinove i kćeri, ali da šok bude još veći, bar za dio njih na scenu je stupilo upravo pravosuđe. 

Poslije svih ovih procesa, započetih i završenih u Hagu i Sarajevu, jasno je šta je bio cilj od početka. Pravda za sve definitivno nije. Istinska šansa za novi suživot isto nije, ali jeste famozna vizija da su Srbi krivi i kada nisu. Za gotovo svaki ispaljeni metak, dok su uglavnom Bošnjaci žrtve koje dovijeka treba držati kao malo vode na dlanu.

BiH je, osim toga što je moderna kolonija u 21. vijeku demokratije i ljudskih prava, školski primjer moći sprege političkih interesa i pravosuđa te opšteg haosa do kojeg može da dovede.

Iz interesa je nastala Kancelarija visokog predstavnika, rođeni famozni visoki predstavnik i još famozniji Savjet za primjenu mira. Iz interesa kojekakvih domaćih i stranih fanatika napravljeno je pravosuđe na nivou BiH. U Sarajevu, baš na mjestu zloglasnog logora za Srbe u posljednjem ratu, kao da u tolikom gradu nije bilo druge adrese za nametnute institucije. Ali i to dovoljno govori o svemu.

Statistike su neumoljive. Procesi protiv optuženih sa srpskim imenom i prezimenom, te oznakom Srbin, Srpkinja, pravoslavac, završavani su brzo i sa najstrožim kaznama. Oni rijetki koji su vođeni protiv Bošnjaka pa i Hrvata uglavnom su završavali sa nikakvim ili blagim kaznama pa da su Srbi, eto, bili jedine legitimne mete. Kao da nisu klani i ubijani čak i na kućnim pragovima. Jer, eto, možda nisu rekli "dobar dan". Možda su i htjeli, ali nisu stigli. Kao da ovi drugi jure novi rekord za "Ginisa" u razvlačenju sudskih procesa? Ako treba do smrti, do smrti najbolje.

Kako je moguće da su samo Srbi ubijali u proteklom ratu, a spomenici su im od Trebinja do Novog Grada? Kako je moguće da su pojedinci, nazovimo ih normalnim, zrelim ljudima u i izvan granica BiH sve ovo davno zakuvali i unaprijed presudili i pobrojali? Kako je moguće da su danas, poslije toliko godina i nepravde, takve sulude ideje još žive i što je još gore sprovode se u djelo? 

Ima dobrih ljudi među svim narodima u ovoj nesrećnoj BiH, ali ne uspijevaju da nadjačaju one koji još vode imaginarne, unaprijed zapisane statistike i koji su, zarad svoje istine i vizije cijele zemlje, sklopili pakt i sa crnim đavolom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.