Prazne štale

Domaći sir na pijaci stoji izložen na tezgi. Iza pulta sa uredno istaknutim cijenama viri proizvođač, koji je ustao prije zore, pomuzao krave, preradio mlijeko i došao da zaradi za svoj rad.

Desetak metara dalje, u rashladnoj vitrini marketa "velika akcija" koja se reklamira na sva zvona, uvozni sir po cijeni koja je niža od same cijene sirovog mlijeka kod nas.

Za prolaznike izbor nije težak, kupac je u žurbi i često ne promišlja dovoljno. Ne poznaje problematiku, žuri kući kako bi se odmorio u toplom, pa zbog svega navedenog najčešće pazari tamo gdje je jeftinije.

Upravo se tu i ogleda jedan od najvećih poraza našeg društva i unaprijed izgubljene bitke u kojoj redovno pobjeđuju sir i mlijeko iz Srbije i Hrvatske.

Međutim, porazno je i to što ovaj problem nije nov i mljekari na njega ukazuju mjesecima unazad. Niske cijene uvoznih mliječnih proizvoda, posebno sira, ruše tržište i guraju domaću proizvodnju u ćorsokak. Naši proizvođači, isti oni koji svako jutro prije zore ustaju da bi stvorili mliječne proizvode "made in Srpska", ne mogu da se takmiče sa robom koja dolazi iz velikih sistema, subvencionisanih u zemljama porijekla i plasiranih kod nas kao višak.

Sistem spojenih posuda je i u ovom slučaju nemilosrdan i to su farmeri toliko puta osjetili na svojoj koži. Ako se mlijeko ne isplati proizvoditi, farme se gase, stada smanjuju, a sela dodatno prazne. Mljekarski sektor u Srpskoj danas prolazi kroz najtežu krizu u posljednjih dvadeset godina, obilježenu snižavanjem otkupnih cijena, redukcijama otkupa i naglim rastom troškova proizvodnje. A kada domaća proizvodnja jednom nestane, više nećemo govoriti o "povoljnom" siru, već o potpunoj zavisnosti od uvoza i cijenama koje neko drugi određuje.

Farmerski vapaj koji slušamo prethodnih dana nije poziv na zatvaranje tržišta, već na fer uslove. Simbol te propasti je i farmer iz Kozinaca kod Gradiške koji je, nakon 25 godina rada i dnevne proizvodnje od oko hiljadu litara mlijeka, stavio ključ u bravu jer mu mljekare više ne prihvataju ukupnu proizvedenu količinu. Svi zajedno moramo da shvatimo da domaći sir i mlijeko nisu samo proizvod, to je rad jedne porodice, život jednog sela i dio naše sigurnosti u proizvodnji hrane.

On je, u neku ruku, i brend Republike, nešto što treba da zaštitimo po svaku cijenu. Zato nije slučajno što mljekari danas traže hitne razgovore sa Vladom i najavljuju proteste, upozoravajući da će bez institucionalne zaštite tržišta nestati i farme i sela. Spas domaće proizvodnje treba da bude prioritet broj jedan svake vlasti, naročito one koja se deklariše kao patriotska, jer nema većeg patriote od onog koji se bori za vrijednog domaćina koji proizvodi kvalitetnu i zdravu hranu za svoj narod.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.