Prazan novčanik

Vjerovatno postoje mnogi ljubitelji salate sa piletinom koje nije potresla informacija da je preko noći poskupjela za marku i po. Sa druge strane, veći dio ljubitelja ovog dijetalnog doručka ipak je odlučio da prekine tradiciju te pređe na nešto jeftiniju tuna salatu. Međutim, ova i slična poskupljenja nisu tu zbog korekcije naših nutricionističkih kalendara, već kao podsjetnik na to da rast cijena nikada ne dolazi sam. On polako, gotovo neprimjetno, pojede svako povećanje plate tako da, ma koliko voljeli piletinu moraćemo malo "šarati" od jutra do jutra.

Zato pravo pitanje nije kolika je prosječna plata u Republici Srpskoj već šta se za tu platu može kupiti. Na kraju dana, statistika nam ne plaća račune, ne puni korpu u marketu i ne sipa gorivo u automobil.

Doduše, plate jesu veće nego prošle godine i to niko ne treba da spori, prosječna mjesečna primanja porasla su za nešto više od 130 KM. Međutim, istovremeno su rasle i cijene hrane, usluga, stanovanja, komunalija i gotovo svega što čini svakodnevni život tako da prva statistika mora da ide rame uz rame sa drugom. Zbog svega ovoga veliki broj građana, i pored veće plate, nema osjećaj da živi bolje.

Ako povećanje plate ne prati mogućnost da porodica lakše živi, onda se građani s pravom pitaju gdje je nestalo to povećanje. Razlika između zarade i realnih troškova života za mnoge je postala nepremostiv kanjon, a dodatni razlog za oprez začinjava i podatak da Srpska još uvijek značajno zaostaje za prosjekom Evropske unije kada je riječ o bruto domaćem proizvodu po stanovniku. To znači da naš ekonomski rast još nije dovoljan da obezbijedi životni standard kakav građani očekuju i zaslužuju.

Zato rasprava o platama ne smije da stane na iznosu prosječne zarade. Ona mora da obuhvati cijene, inflaciju i stvarnu kupovnu moć. Jer građane ne zanima koliko piše na platnoj listi, već koliko namirnica mogu staviti u korpu, koliko računa mogu platiti i da li im na kraju mjeseca ostane nešto više od praznog novčanika.

Dok god je odgovor na ta pitanja razočaravajući, rast plata će biti dobra vijest samo na papiru. Najbolji pokazatelj ekonomskog stanja nije prosječna plata, već pitanje da li građanin na kraju mjeseca mora da odustane od nečega što mu je do juče bilo sasvim uobičajeno.

Svaki novi talas poskupljenja podsjeća da ekonomske brojke imaju smisla samo onda kada ih građani osjete u sopstvenom novčaniku, a ne isključivo u statističkim izvještajima. Dok se taj jaz ne smanji, rasprava o rastu plata ostaće više utjeha za tabele nego razlog za zadovoljstvo onih koji od svoje zarade žive.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.