Pravosudni monstrum

Ako bi neki površni posmatrač koji i nije baš previše upućen u unutrašnje prilike u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini analizirao poruke političkih predstavnika, te ljudi iz nevladinog sektora sa svih strana u zemlji lako bi mogao, isto tako površno, da dođe do zaključka da Srbi u ovoj zemlji ne rade ništa drugo nego kritikuju pravosudne organe na nivou zajedničke države.

I bio bi u pravu, ali tek u manjoj mjeri, jer se vjerovatno ne bi previše bavio suštinom.

A suština je, suludo je, takva da u Republici Srpskoj nedovoljno prozivaju sve koji imaju veze sa tim pravosudnim monstrumom koji je nastao pod okriljem OHR-a i već dvije decenije radi šta mu je volja. Nedovoljan je i stepen reakcije institucija u Banjaluci koje, doduše, jesu najavljivale razne rigidne poteze, od referenduma pa nadalje, ali ništa konkretno nije sprovedeno u djelo. A tužioci su tužili, sudije sudile, po svom ćejfu, osuđujući mahom Srbe na drakonske kazne, oslobađajući Bošnjake ili su odugovlačili procese protiv njih u nedogled, a kada bi neke konačno i osudili, dopuštali bi im da pobjegnu i da im se izgubi svaki trag.

Bespredmetno je više i nabrajati sve te slučajeve dvostrukih aršina. Od oslobađanja Nasera Orića, preko slučaja "Dobrovoljačka" i suđenja Atifu Dudakoviću, koje traje, utisak je, čitav vijek, pa sve do bijega osuđenog Sakiba Mahmuljina iz zemlje kojem se izgubio svaki trag, navodno u Turskoj.

Stvari se danas razvijaju tako da suđenja za ratne zločine padaju u drugi plan pod novim, mračnim plaštom donošenja presuda za klasični verbalni delikt ili izneseno mišljenje.

Slučajevi Miodraga Malića ili Vojina Pavlovića najbolji su primjer. Njih dva su za isticanje fotografija zaglavili po tri-četiri godine zatvora. Istovremeno, pojedini Bošnjaci su za ratni zločin dobijali manje. Po pravosuđu u Sarajevu mnogo je veći zločin nositi plakat sa likom Ratka Mladića nego ubiti ili zlostavljati Srbina.

Posljednji u nizu skandala je "uvođenje Srba" u presudu za zločin nad - Srbima. Slučaj "Ćamil Ramić i drugi" u kojem je suđeno za zlodjelo nad Srbima u Goraždu dobio je potpuno nevjerovatno obrazloženje u koje je zaveden i nepostojeći "Sarajevo safari" sa sve srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Da u tom sudu ima i zrnce normalnosti bilo je vidljivo iz reakcije sudija koje su presudu povukle pa napisale novu kada su shvatili šta su uradili.

I to je prava suština. Za zločin, pa makar i nad Srbima, potrebno je naći način da okrivite - Srbe. I da sve bude još gore, u ovoj zemlji i dalje postoje oni koji tvrde da je istoriju moguće pisati presudama, bilo haškim, bilo sarajevskim. A nije. I to je potrebno govoriti svaki dan i na svakom mjestu, da bi i onaj površni posmatrač sa početka ovog teksta konačno shvatio o čemu se ovdje radi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.