Pravila brzaka

Zamislite scenario. Avgust je, idealni vremenski uslovi za rafting na Tari, na licu mjesta je grupa turista iz Slovenije, dvojica momaka iz Banjaluke, jedan bračni par iz Beograda i skiper koji već dvadeset godina zna svaki kamen u kanjonu. Čamci su spremni, a šljemovi zategnuti. I baš negdje u tom momentu neko vadi pivo iz ranca, jer se valja nazdraviti za srećan spust.

Neko drugi ispija rakiju "za hrabrost", a smijeh, dobacivanje i fotografisanje govore da je raspoloženje na nivou. A sada stanite na trenutak i zamislite jedan manje popularan scenario, petnaest minuta kasnije, ta ista rijeka više nije razglednica za "Instagram", nego mjesto na kojem jedna greška sve njih može da košta života.

Upravo tu negdje počinju opravdanja vlasti i razlozi o prijedlozima novog Zakona o turizmu i stroga zabrani alkohola na raftingu. Iako će mnogi odmah reći da je riječ o još jednom "ubijanju zabave", suština je prilično jednostavna, a to da niko normalan ne bi dozvolio da pilot pije dok upravlja avionom, ili da vozač autobusa nacvrcan juri 200 kilometara na sat autoputem "9. Januar". I onda se postavlja pitanje zašto da prihvatimo da neko pod dejstvom alkohola upravlja čamcem u kanjonu?

Problem je, naravno, i dosadašnji narativ. Kod nas se, godinama unazad, rafting prodavao kao kombinacija adrenalina i kafanske atmosfere. Nisu tu važni samo rijeka, priroda i sport, nego i roštilj, meza, zvučnici, gajba piva i snimci za društvene mreže.

Turističke agencije su često same podsticale takav ambijent jer "to ljudi vole i traže". I tu se polako izgubila granica između avanturističkog sporta i pijane ekskurzije.

A dovoljna je samo sekunda da nešto krene po zlu. Nesreće na vodi nisu rijetkost, a često je razlog za prevrtanje čamca upravo onaj zbog kojeg se i uvode pomenute restrikcije. Nije isključeno da će nova pravila smanjiti promet, ali najvjerovatnije ne u pretjeranom obimu.

Ozbiljan turizam ne može da se gradi na tome ko će popiti više piva u čamcu. Ako Republika Srpska želi da Vrbas, Tara i Drina budu ozbiljne turističke destinacije, onda moraju postojati pravila koja se na rijekama poštuju.

Na kraju krajeva, niko ne brani ljudima da nakon spusta pojedu ribu ili roštilj pa trijumfalno nazdrave i provedu se do kasno u noć. Ali dok smo na vodi, u kanjonu i brzacima, tu bi ipak trebalo da vladaju spartanska pravila koja vam nametne skiper. A pravila kafane neka ostanu ispod ili iznad kafanskog stola, zavisno od toga koliko ste u momentu rakija popili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.