Pravda na papiru

Dvije optužnice Republičkog tužilaštva pale su u svega tri mjeseca i oba puta jer za njih po stanovištu suda nije bilo dokaza. Ovakva situacija u ozbiljnom i odgovornom društvu bila bi alarm za provjeru ili bar samoprovjeru rada pravosudnih organa, ali po svemu sudeći to će kod nas postati još jedan podatak u statistici.

Kada se analiziraju oba slučaja, sudski proces je pokazao da nije sprovedena kvalitetna istraga i provjera svih činjenica, uključujući i one koje idu u korist optuženih. Ne možemo se oteti utisku da se u našem pravosuđu optužnice dižu samo da se broje i da imamo pravdu na papiru.

Kada optuženi završe na slobodi javnost s pravom treba da pita da li je riječ o neznanju, nemaru ili nečemu trećem? Sve tri opcije su podjednako opasne, jer ako institucije postanu alat za disciplinovanje, a ne za pravdu, šteta nije samo za optužene već za cijelo društvo. Osim po pravosuđu i pravdi, ovakva praksa udara i po džepu građana jer troškove istraga, suđenja i eventualne odštete snose isključivo poreski obveznici. Tako, dok se resursi rasipaju na prazne predmete, istinski krupni kriminal prolazi ispod radara. U oba na sudu oborena slučaja iskazana je zabrinjavajuća nonšalantnost kako u prikupljanju dokaza, tako i u vođenju istraga. Prva optužnica koja je pala temeljena je skoro isključivo na tvrdnjama jednog čovjeka da su mu optuženi svjesno i namjerno onemogućili da dobije upotrebnu dozvolu za zgradu te tražili mito. Međutim, tokom sudskog procesa isplivale su činjenice da je za dobijanje pomenute dozvole bilo mnogo objektivnih prepreka na koje optuženi nisu uticali. To, međutim, prije dizanja optužnice očigledno niko nije provjerio, jer da jeste, optužnice možda ne bi ni bilo ili bi se na njoj našao još neko.

Drugi slučaj još je tanji i sve je zasnovano na snimku razgovora u kojem, kako tvrdi tužilaštvo, optuženi posreduje za bolovanje svog zdravog brata. Međutim, bolovanje je odobreno na osnovu ranije medicinske dokumentacije, što je potvrdio i doktor koji je to učinio.  Ne možemo da se ne zapitamo zašto ovo nije provjereno prije dizanja optužnice, zašto nije utvrđeno da li je bolovanje zaista bilo lažno ili ne. Osim toga, paradoksalno je da  u zemlji gdje su desetine miliona isparile kroz afere u zdravstvu, javnim nabavkama i korupciji visokog nivoa tužilaštvo troši resurse na slučaj da li je neko pokušao ubrzati bolovanje za brata. Nema onoga ko u ovoj zemlji nije pokušao "preko veze" doći do zdravstvene usluge. Da se svi "gone", stotine bi čekale u redu pred sudovima. Postavlja se pitanje čemu ovakve optužnice. Da se ispunjava forma ili je posrijedi nešto drugo? Na kraju, kad sudovi sruše ovakve konstrukcije, ceh plaćaju građani i pravda, a suma sumarum svega može se opisati poznatom rečenicom Džejmsa Boldvina: "Neznanje, udruženo s moći, najopasnija je kombinacija u istoriji čovječanstva". 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.